Promocija knjige Mirka Jeleča Čekaonica za snove - zapisi o Dobojlijama rasutim po svijetu razlog je da za koji trenutak prekinemo objavljeni odmor na blogu. Promocija, koja je označila istinsko i toplo sjećanje ovih Dobojlija, održana je na staroj dobojskoj tvrđavi nad gradom kao otvorenom knjigom, što je ovim sjećanjima dalo poseban ton.
ISPOVIJEDNE REPORTAŽE O ČOVJEKOVOJ SUDBINI
(Mirko Jeleč: Čekaonica za snove,Naše novine, Doboj Jug)
Zapisujući brižljivo i s ljubavlju nade, pregnuća i osjećanja mnogih Dobojlija, koji su krajem prošlog vijeka potražili spas u dalekom „bijelom svijetu“, Mirko Jeleč je ovom knjigom napisao jedinstvenu reportažu o čovjekovoj sudbini.
Ovo su zapisi o različitm ličnostima, o ljudima raznih generacija, zanimanja, opredjeljenja i preokupacija, ali, zapisani jednim iskusnim i prefinjenim novinarskim rukopisom, čine jednu veliku priču o svim bitnim životnim situacijama. To je priča o čovjeku. U njoj su sve ličnosti stvarne, ilustrovane najneposrednije – fotografijama, zatečene u istom vremenu u najrazličitijim krajevima svijeta. Zbog toga je to i vrlo originalna, neponovljiva slika savremenog svijeta, kroz koju teku lične priče, izbjegličke traume, borbe za opstanak u novim, nepoznatim uslovima i neizbježna sjeta sjećanja na zavičaj. Upravo, savremeni svjet je ogledalo u kojem se ogleda grad koji su ovi likovi ponijeli u sebi, grad najljepših snova, ali i strahota, grad sa svim svojim nedostacima i svim ljepotama. Zbog tih sjećanja ovi zapisi predstavljaju i jednu od najintimnijih, najstvarnijih, pa i najpotpunijih i najpotresnijih monografija tog grada. U svim istoriografskim zapisima, putopisima, opisima... nema toliko Doboja koliko u ovim nenametljivim, dalekim sjećanjima. Mnoge od tih ličnosti neće se više vratiti u ovaj kraj, ali njihova pamćenja ovako okupljena čine ovaj kraj ljeplšim i bogatijim. Mnoge od tih ličnosti odranije su žive u memoriji Doboja, a mnoge upravo ovim zapisima tu nalaze svoje mjesto. Ličnosti Mirka Jeleča su najstvarniji živi dio zavičaja, kojem na najintimniji, najstvarniji način pripadaju. Tome i ova knjiga nesumnjivo doprinosi.
Osnovni metod je najčešće razgovor, koji nije uvijek strogo omeđen krutim pitanjima. U njemu je ostavljen širok, neomeđen prostor za svačiju priču i istinu onako kako je svako intimno odživljava. Ali sve te priče sigurno vodi autor ovog djela svojim izgrađenim i prepoznatljivim stilom. Da je forma ovih iskaza nešto drukčije oblikovana, knjiga bi imala i nesumnjivu književnu vrijednost, premda koncipirana kao ispovijedna reportaža djeluje uvjerljivije, dokumentovanije i predstavlja značajan doprinos najvrednijoj dokumentaciji o dobojskim krajevima.
Ovaj rukopis će, sasvim je izvjesno, biti vrlo čitan i isto tako brižno čuvan kao istinska dragocijenost.
