PROKLETO LIJEVNO
Nebom tinjaju ognjišta
rijeke zalutale planinom
mačevi slijepi
brda ginu niz vidike
Prve zasjede ne čusmo
i ne vidjesmo
kako popadasmo dolinom i gorom
da po sebi sričemo ožiljke
Mic po mic
kamen po kamen
skupljali smo
godine i piljke
Na drugim zasjedama
ukaza se Prokleto Lijevno
popadasmo po svojim nadama
po grudima po crnim mislima
Piljci stasali u spomenike naših glava
Zadnji kamen ko će da išara
Sve je manje glava na vidiku
a sve šire polje
ko svitanje
(Preživjele riječi)
STREPNJA
Nad ruševinama tih rukopisa
zavičaja poharanih
koje sam podizao po zbjegovima strepim
za sudbinu nada-vjerovanja
za njihov opstanak u tvrđavama
koje izranjaju iz smrti-postojbine
za misao - dah progonjenih
(Teutino blago, 2009)
Kuća
Daleko od ulica
ptica tama svjetlosti
prozora ponora oblika
riječi vjetrova glasova
zakona sila
estetike
statike
fotografisanja
Srušena
Između kuće i mene
nema materije
između neba i mora
nema ništa
između kopna i mora
između kopna i neba
između mene i svega
Idem kući
(Večernja načela, 1987)
Noć
Noć sam
koja svjetlost čini ogledalom
oslijepio sa ispruženim rukama
tumaram tvojim likom
opisujem te tamom
slutim raspad sjaja
(Večernja načela, 1987)
