12.6.13

Kike - drugi put

Razgovor


Naš razgovor počeo je davno i trajao je više decenija. A, opet, čini mi se da nismo baš sve rekli što


smo htjeli reći. Sad ne znam gdje smo ono stali. Kod koje teme? Kod koje lake šale o teškom udesu?  Jesmo li imali razumijevanja za vrijeme koje nam baš i nije bilo sklono? O čemu je ono bilo govora?
Ali naš se razgovor nenadno i definitivno prekinuo.



Kike je stavio tačku.

                                                                                                                                            (Druga fotografija: Sead Kruškić)

7.6.13

KIKE / In memoriam


Sa ovog svijeta i iz ovog grada ispraćen je poznati dobojski fotoreporter Osman Kikić - Kike. Fotos Seada Kruškića preuzeli smo sa facebook-a , a donosimo i govor kojim je Kike ispraćen.


 Teško je izraziti bol s kojom se Doboj oprašta od Kiketa. Ni suze ni rijieči nisu dovoljne da saopšte tugu koja je ostala nakon njegovog odlaska. Bio je omiljena ličnost ne samo u ovom gradu nego i na čitavom velikom prostoru kojem Doboj pripada. Zračio je iskrenošću, poštenjem i nadom u bolji i ljepši život. A tužne riječi ovim povodom stižu nam i iz čitavog svijeta. Oglasili su se njegovi prijatelji koji su se, nakon nedavnih nemilih događaja, razišli po mnogim dalekim krajevima. Javljaju se iz Amerike, iz Kanade, Australije i skoro svih evropskih zemalja. Svojim odlaskom Kike nas je ponovo okupio. Bol i tuga ne poznaju granice.

Osman Kikić bio je poznati dobojski fotoreporter, odrastao je i stasao sa dobojskim listom "Glas komuna". Objektiv njegovog aparata i njegove duše zabilježio je jedno za ovaj kraj značajno vrijeme razvoja u svim oblastima. Čitav nekada veliki dobojski region prošao je kroz njegovu umjetničku vizuru na najljepši način. Mnogi listovi širom nekadašnje Jugoslavije objavljivali su njegove snimke. Ostavio je brojna svjedočanstva o našem kraju, o njegovim ljudima, o ličnostima koje su bile sastavni dio njegovog razvoja. Na taj način i Kike je postao i ostao sastavni, neodvojivi dio Doboja.

I u najtežim vremenima bio je pravi čovjek, u kojeg se moglo pouzdati. Bio je vjeran, odan prijatelj svojih prijatelja i svega što je čestito i dobro. Sa svojim prijateljima nije dijelio samo radosti života nego je iskreno učestvovao i u njihovim tegobama i teškoćama. Kad bi se neko od njih našao u teškoj situaciji, Kike je bio kraj njega.

Volio je i svoj Doboj. Do zadnjih dana nije mogao bez Kupusije. tihih sokaka dobojske Donje mahale.

Kiketovim odlaskom odlazi jedno bogato, lijepo vrijeme, odlazi dio Doboja, dio svakoga od nas koji smo ga poznavali i cijenili.

Čuvajmo sjećanje na Osmana Kikića, on je zauvijek ovdje, sa nama, u svom Doboju.

1.6.13

poezija 49.

Svjedok


Kao učesnik u životu
mogu da posvjedočim
da sam je vidio

Prepoznao sam
predskazano
obećanje

Nisam raspoznavao
bat srca
od njenih koraka

Osim sna
u meni je bilo još
željeza i vode

Od očiju njenih
ništa se nije vidjelo
u sunčevom sistemu

Kad je nestala
tražio sam
sebe

Prepoznao sam se
u lutalici
na žalu

Pijeskom je
zatrpavao
njen lik