Ovih dana i Cvjetko Udovičić je u Tuzli objavio knjigu Moja ratna priča. Objavljena je uz pomoć dobojske Opštine i promovisana u Doboju. Po mnogo čemu neobična, čak i po naslovu, jer bi joj više odgovarao naziv antiratne priče. A tek njen sadržaj!
Bez nekih književnih pretenzija autor ove knjige zapisuje svoju sudbinu onih godina posljednjeg rata. A ta sudbina je zaista neobična. Ratovao je u pravom smislu, prvo u Armiji BiH, a onda malo i u Vojsci Republike Srpske, ako se tako zvala (nisam siguran). Dakle, bio je na prvim linijama i s jedne i sa druge strane i jasno je shvatio da "borac" nigdje nije čovjek, da je samo broj kojim se neka računica ostvaruje, ali i kojim se manipuliše. Sumnjivi ratnik, naročito sa ove druge strane, stiče i iskustvo zatvorenika. Koliko apsurda u tom ratu, toliko i u piščevom životu, pa i u njegovoj priči.
Sjesćamo se da je onih prvih postratnih dana u redakciju tada vrlo provokativne Alternative stigao mladi novinar sa nebično slobodnim shvatanjima i tekstovima, bez lične karte i dokumenata. Radio je predano i vrlo hrabro. Nismo znali odakle je stigao. Sad znamo: vjerovatno iz nekog zatvora. Ostavio je, evo, zanimljiv tekst, koji je namijenio budućim generacijama da shvate da nikad nije sve bilo crno-bijelo i da nam se čude. U svakom slučaju, ovakve knjige su potrebne radi "osvješćivanja", radi istine.
Nema komentara:
Objavi komentar