PROKLETO LIJEVNO
Nebom tinjaju ognjišta
rijeke zalutale planinom
mačevi slijepi
brda ginu niz vidike
Prve zasjede ne čusmo
i ne vidjesmo
kako popadasmo dolinom i gorom
da po sebi sričemo ožiljke
Mic po mic
kamen po kamen
skupljali smo
godine i piljke
Na drugim zasjedama
ukaza se Prokleto Lijevno
popadasmo po svojim nadama
po grudima po crnim mislima
Piljci stasali u spomenike naših glava
Zadnji kamen ko će da išara
Sve je manje glava na vidiku
a sve šire polje
ko svitanje
(Preživjele riječi)
Nema komentara:
Objavi komentar