Maja Petrović

 Žubor misli

I do mene, evo, stiže iz neke zemlje, ko zna koje, „Indijski vrt“ Maje Petrović, obrađen u vidu knjige u „Art print-u“ iz Banjaluke, iscvjetao na neobičnom našem jeziku mislima vječnim i svagdašnjim. Pored raskošnih cvjetova, pun je i trnja, trnova ljubavi, žalosti, života, koji  Maju više bole nego smrt. Tako nam javlja pjesnikinja Maja iz svijeta koji sanja, kao i ona, na mnogim jezicima. Vjerujemo joj. A ona vjeruje svom ne samo životnom nego i pjesničkom iskustvu.

Otkud ovaj žubor misli i riječi? Pjesnikinja ga je osjećala i zapisivala njemačkim riječima, engleskim, arapskim, perzijskim... dok joj se nije, evo, objavio onim riječima kojima joj se prvi put javio život u ovom gradu koji joj je prerastao u daleki san. Jer, snovi su stvarni. I to joj vjerujemo.

Ljepota i jednostavnost  plijene, ali neko neobično iskustvo zaprepašćuje:

„Da li si znala da Duša

Ubija tijelo

Ne, uzrok nije starost niti bolest

Već sama Duša

Uvijek je tako

Nikad obrnuto“

Nećemo proricati sudbinu ni pjesnikinje ni njenog pjesničkog vrta, vraćaćemo se u taj vrt uvijek kad nam zatreba svježina žubora misli u rječima.