U Lukavcu je, čitamo, umro Atif Kujundžić, književnik i publicista. Sjećajući se nekadašnjeg pjesnika, koji je osamdesetih godina prošlog vijeka redovno i bogato sarađivao sa dobojskim časopisom "Značenja" i Književnim klubom "Ivo Andrić", donosimo jednu njegovu pjesmu iz tog vremena.
Atif Kujundžić
PRIJATELJU
to ćutanje je prazan grob
u koji kiša spira blato
to sahranjujemo svoju dob
ispod patine čisto zlato
to su sad bivše nestale slike
kojim vijuga uma cesta
nikada više takve prilike
sa nama za nas svega nesta
ovo je sasvim ista staza
svi je poznaju svi će proći
posljednji dani poznog ljeta
još jesen čeka kao oaza
poslije mora zima doći
sa injem smrti ko ukleta
(Iz zbirke "Zora put nastavlja", Književni klub "Ivo Andrić", Doboj, 1983)
Nema komentara:
Objavi komentar