Poezija, 36

Odbjegla misao

Čekam tu odbjeglu misao
koja me oduvijek prati

Znam ja gdje ona najčešće odlazi
kad mi najviše treba
da objasnim samoću koja me vuče tamo
ali ne znam kad će da se vrati
i kakva će da mi dođe

Nekad dođe ukrašena lažnim ukrasima
šupljom pričom
nerazumna
nerazumljiva

Njom brišu pospane oči
željezničari i alkoholičari
pjesnici i filozofi hvataju je
po ogledalima i krovovima
a ona se igra budeći usnule
uspavljujući radoznale

Neki je proglašavaju svojom
a već sutra ne mogu je prepoznati
kad pored njih osmijehnuta prođe

Neki su je prodavali preprodavali
a ona je uvijek znala gdje će me naći
i vraćala se

Odavna je nema
možda sad i pored mene osmijehnuta prolazi
                                                             
                                                              (Ponornica)