A ko to još tvrdi da savremena poezija nije savremena, da nije aktuelna, da ne dotiče brige čovjekove onako kako je to davno pjesništvo činilo? Čuje se ponekad i da je nerazumljiva, strana savremenom čovjeku i njegovim preokupacijama. Pa, ako cijenjene čitaoce nisam u suprotno uvjerio svojom poezijom i poezijom drugih autora čije sam stihove ovdje objavljivao, pozvao sam upomoć velikog poljskog pjesnika ovog i prošlog vijeka Tadeuša Ruževiča. Kako u jednoj pjesmi kaže, ovaj pjesnik je vjerovao da je kopač istine i ljepote, a onda je shvatio da ljepota i istina nisu dobar par. Ipak, evo odlomka iz te jedne pjesme, kojom sam htio ilustrovati tvrdnje kojima sam pokušao stati na stranu obijeđenog savremenog pjesništva.
Tadeuš Ruževič
KUPI MAČKU U DŽAKU
(Odlomak prema prevodu Biserke Rajčić)
I. dolazi
dolazi veliki
Sponzor Mecena
s maskom s kapuljačom
s fantomkom na glavi
pazi dete jer oteće te
dimničar Princ ovog sveta
kum
dolazi dobrotvor
ubacuje u kape berete
cilindre i birete
"Nagrade"
veliku malu ili neku drugu
bilo koju prestižnu
mrvice s gospodskog stola
delić procenta
brdo papirnatog novca
bez vrednosti
grošić (ali ne udovici)
već dobitniku nobelove nagrade za mir
mira nije bilo nema ga
niti će ga biti
si vis pacem, para bellum
grošić za romano-pisca
grošić za pesnika mučenika
ludu koja peva
u užarenoj peći cenzure
tri grošića od boginje pobede
od petrarke od herdera
za kundelku i Homera
tri oskara za King-Konga
milijardu za hari potera
sedimo na parnasu
pokazujemo
kraste patrljke rane ožiljke
(ove za otadžbinu ove od otadžbine)
čučimo kraj hramova banki
kraj grobljanskih kapija
kraj krematorijuma zidova smrti
sedimo u uniformama šlemovima
u krvavim muzejskim ritama
u logoraškim odelima i frakovima
pozorišnim kostimima
...
Pjesnikove preživjele riječi su neprobojan bedem odbrane...
OdgovoriIzbrišiMislim da je T. R. toliko svakodnevan i stvaran da je gotovo aktuelan, što ja baš i ne tražim od poezije, ali i ne osporavam. Ali ova ocjena Preživjelih riječi je sjajna, još samo kad bi bila i tačna.
OdgovoriIzbrišiPoezija je za mene znacila ljepotu, njeznost i melodiju. Citajuci ove stihove ostao mi je opori okus u ustima, ostala je istina svakidasnjice. Moje prvo poimanje poezije nosi sjecanja na Desanku M, Vesnu Parun Vaska Popu i ostale pjesnike i pisce nase mladosti. Nije kriticki osvrt vec onako kako ja osjecam poeziju, a mislim da je to i njen cilj.
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiPoezija je za mene, ako je riječ o tome - kao i slikarstvo, npr., samo što pjesnici "slikaju" riječima. Ni jedan slikar ne slika kao neki drugi, iako može biti puno sličnosti. Svako od nas ima vlastiti doživljaj svijeta oko sebe i veoma se razlikujemo i po tome na koji način to manifestujemo. Kao što sunčev sjaj budi prirodu tako i poezija dotiče neke uspavane prostore naših duša. Neke duše imaju "tvrd san" a druge, opet-veoma izražen senzibilitet. U šarolikosti svijeta oko nas i jeste nepresušan izvor umjetnosti uopšte. Tako se,bar meni, čini...
OdgovoriIzbrišiTako se i meni čini. Ipak bih dodao da se čovjek, kao i sve, mijenja, da je danas na nekom drugom nivou, a i u drugoj situaciji, nego prije sto ili više godina. Pomenuto je slikarstvo. Pa vidimo koliko se u slikarstvu zbilo promjena. Zašto to ne bi bio slučaj i sa poezijom? Savremena poezija ima mnoge specifičnosti, koje ranije nisu bile. O tome sam pisao opširnije u prdgovoru "Večernjih načela", "Evrope za uspomenu" i u nekim drugim raspravama Evo samo jednog detalja iz predgovora "Evrope".
OdgovoriIzbriši"Poezija nema ulogu da savremenog čovjeka zabavi, niti da ga zavodi bilo kuda, ni u 'predjele suza', niti u bojna polja... njena uloga nije u tome da lijepim riječima i osmijesima skreće pažnju sa često vrlo banalnih i surovih istina, a davno su prošla vremena i kad je bila utjeha... I danas ona razmatra najsuštastvenije čovjekove zapitanosti..."