muzika

Ova slika davnog i nekada vrlo poznatog dobojskog umjetnika Stanka, čiji je autor, mislim, Zlatko Mišković, koju mi je nedavno ovom elektronskom poštom poslala gđa Blanka iz Šibenika, sjećajući se svojih dobojskih dana, nije nikako ilustracija onoga o čemu upravo razmišljam. Ona ilustruje samo temu, ali ne i njen smisao. A na ovo o čemu upravo pišem podstakla me radijska najava svakodnevne emisije Zvuci rodnog kraja, koja već decenijama, pa, dakle, i vjekovima, zauzima udarni termin ovog radija. A u toj emisiji emituju se one pjesme uz šargiju, koje se samo nazivaju izvornom muzikom. Njen pravi naziv trebalo bi da glasi: novokomponovana muzika, koja podražava davnu, izvornu pjesmu. Jer, kako objasniti da naši muzički izvori nastaju danas, uz tople radijatore i škotski viski. Mnogo toga nam je, zapravo, novokomponovano, pa i to. Ovo lažno predstavljanje nije jedino i nije slučajno. Ali, nešto o tome sam pisao i prije desetak godina u Banjalučkim novinama , pa ćemo inserte iz tih napisa - sutra.