Poslednji monolog artiste
A još sam mogao
da osmijehom promijenim boju tvoga lica
da dodirom u tebi oktrijem podzemne vode
da te pogledom oslobodim telefonske slušalicae
koju držiš u ruci
Istina olovku više ne mogu
da okom po stolu prošetam
ali jutros sam ti pokazao
da sam u stanju iz velike udaljenosti
suzu iz suvog srca da ti iscijedim
samo kada ti pokažem dlan
koji se tek jedva nazire
iz bijelog kombija
kojim si otišla asfaltnim putem
i ostavila me ovdje na otvorenom
Ni stare prašine da me zakloni
Nema komentara:
Objavi komentar