Svirač
Svira na riječima
koje ovuda misli i vjetrovi pronose
i koje mu vječnost
između svjetlosti i tame došaptava
u akustičnoj duši
granici između neba i zemlje
nad strmim ivicama života
uz lažne labudove pjesme
radio i televiziju
skrivajući se iza prozorskog stakla
koje ga samo prividno odvaja
od kosmosa i djetinjstva
nad kojima kao suze proliva
vedra jutra i tajanstva noćna
svira na riječima svoju tišinu
ne opažajući opasne sjene
koje se sa svih strana prikradaju
njegovom snu
Da se tvoj Svirač, Pavle, ne odaje "skrivajući se iza prozorskog stakla koje ga samo prividno odvaja od kosmosa i djetinjstva..." kao i svojom neobazrivošću, jer ne opaža, za razliku od mene, "...opasne sjene koje se sa svih strana prikradaju njegovom snu", uobrazio bih da su ovi stihovi o meni samome...
OdgovoriIzbrišiI pored razlika, mnogi mogu da se pronađu, a to što bi i ti mogao u pjesmi sebe da prepoznaš, istinski je kompliment.
Izbriši