O nacionalizmu još nešto
Kako se suprotstaviti nasilju, a ne vršiti nasilje?
Suprotstaviti se ubici, a ne postati to?
Suprotstaviti se nacionalizmu, a ne postati nacionalista?
Naravno, to je teško, ali je moguće. I jedino opravdano.
Kada sam svojevremno dogovarao saradnju za radio Slobodna Evropa, rekao sam Hamzi Bakšiću, koji je bio urednik Sarajevske redakcije, da ću pisati političke komentare, osvrćući se kritički na dešavanja u ovoj sredini (entitetu) i u nacionalnom korpusu kojem pripadam. "A šta meni ostaje?" pitao je Hamza, koji je takođe bio politički komentator. "Mnogo ti ostaje", rekao sam. "Ostaje ti tvoja sredina i tvoj nacionalni korpus." "Pošteno!" zaključio je. Da, odavde je bilo veoma lako pisati o anomalijama "onih tamo", ali obratno bilo je teško, ponekad i opasno.
Dakle, ako se boriš protiv nacionalizma, bori se protiv "svog"!
Ali postoji i još jedan bitan uslov te borbe. Ako se, dakle, boriš protiv nacionalizma u svom nacionalnom korpusu, ne očekuj priznanje ili privilegije od nacionalista iz druge grupacije. Ne traži ih i ne prihvataj. Ne činiš ti to radi toga da bi podržao druge nacionalizme, nego zbog toga što sve nacionalizme smatraš opasnim.
Vrijeme će pokazati ko je i zašto te nacionalističke nagone razbudio na ovim prostorima, a do tada mislimo o sebi, o svom svjedočenju pred sudom istorije.
Nije teško iz sigurnih skrovišta "pametovati" protiv "tuđeg" nacionalizma, ali je sasvim izvjesno da su to vrlo pogodni uslovi da se u nacionalističkim konfrontacijama svrstaš na jednu stranu, svakako, nacionalističku. Nećeš biti ni svjestan toga. Taj primitivizam svijest ne poznaje.
Svi odgovori su pod ruševinama sistema vrijednosti, na opštu žalost, tako da nema konsenzusa ni oko pitanja šta je nasilje, ko je ubica, a ko nacionalista!? Ipak, treba biti Čovjek, bez obzira na to koje vjere bio, zapisano je i u knjigama, ali, "nepismeni" smo toliko da nam se uvijek čini kako smo samo i jedino MI u pravu... A gadna vremena neka u kojima SVAKO hoće da bude NEKO...
OdgovoriIzbrišiIma nade za spas čovečanstva , dok ima ljudi kao što ste Vi gospodine Stanišiču.Dokaza u istoriji ljudskoj da je pisana i izgovorena reč jako oružje ima dosta,i zato primite moje poštovanje da se tim oružjem služite.Živeti časno i dosledno i ne okretati glavu od onoga što u društvu truli nije lako ali ako je neko čovek ,ne boriti se sa tim je kukavički.Pozdrav od Dubravke
OdgovoriIzbrišiMeni ovo zvuci nekako poznato. Otprilike je tako govorio i moj djed Ljubo, moga oca Tome otac, bas onaj isti koji je u jednom vijeku prezivio pet ratova. Puno godina poslije njegove smrti razmisljala sam o svim tim, preko njegove glave pretutnjalim, ratovima. Previse je to ratova za samo jedan ljudski vijek! Za neke je govorio da je imalo razloga ratovati i boriti se, a samo za ovaj posljednji nije imao ni jednu jedinu rijec kojom bi mogao da ga opise, a ni da ga razumije. Stalno se cudio kako je moglo do svega toga uopste doci, kako su ratovi opet i u dubokoj starosti dio njegovog zivota. One sam na pocetku njegovog zivota i sa pocetka proslog vijeka, slusajuci ga, shvatila kao nacionalne, oslobodilacke i pozitivne, ali smo oboje, bez obzira sto nas je dijelilo puno ljeta u dvije sasvim drugacije generacije, osudili i svrstali u najprljaviji rat na nasim prostorima. Ne vjerujem da se radilo o nacionalizmu, radilo se o primitivizmu i puno brzem materijalnom od kulturnog razvoja. I svakog dana me tamo neke sapunice i "Farme" uvjeravaju da sam imala pravo..
OdgovoriIzbrišiVama i Vasima zelim zdraviju, srecniju i ljepsu 2014. godinu
Vasa Svjetlana