bakšiš

Pod ovim simboličnim nazivom (bio je to bakšiš - doprinos kulturnom razvoju Doboja) održavale su se prve dobojske originalne satirične večeri s početka onog davnoprošlog vijeka. Prvo veče održano je u sali Doma JNA, a posljednje u Klubu Radničkog univerziteta. Tekstove je pisao autor ovog bloga - brloga, a izvođači su bili članovi SSRN (Satirične scene radnog naroda): Nadežda Karabin, Branka Alićehajić, Mihajlo Marsov, Aleksandar Vasiljević i dr. uz vokalne izvođače i tamburaški orkestar (E. Kreso, V. Rimac, F. Čokić i dr.). Novinar Senad Malohodžić prisustvovao je posljednjem Bakšišu 1972. godine, pa je u listu Glas komuna od 10. maja pisao da je te noći uoči prvomajskih praznika "Doboj rođen kao grad u pravom smislu riječi... Bili su zaista srećni svi oni koji su dobili mjesto u dvorani Kluba Radničkog univerziteta, njih oko stotinu. Isto toliko, ako ne i više, ostalo je građana vani. Svojevrstan fenomen za dobojske prilike..." Pored navođenja tekstova iz Bakšiša Malohodžić je pisao: "Izvrsna je bila i filmovana storija o dobrodušnom poljaru iz Lukavice, čije su sugestivne i upečatljive poze i grimase i efektan tekst P. S. pokazali kako u Doboju, gradu 'svakojakih žitelja' , na bespuću vremena, tužno i monotono traje život običnog i siromašnog bivšeg poljara... Imao je on i svoju kulturu - mali tranzistor, ali se 'pošteni' građanin pobrinuo da mu ga ukrade... Treba istaći i vrlo dobru režiju, igru čitavog ansambla, glasovne mogućnosti njegovih članova, sinhronizovanu saradnju s orkestrom, svjetlosne efekte i dugotrajne tople aplauze..."

Program je bio cjelonoćni, od 20 sati uveče do 4 sata narednog jutra.

Kako je pisao S. Malohodžić, takvi su bili i komentari svih posjetilaca. Ali to je bilo dovoljno da tadašnji članovi CKSKBiH iz Doboja javno proglase Bakšiš "reakcionarnim aktom političkog podzemlja", pa je to bilo posljednje "pakosno veče sa smiješno-tužnim programom", kako je zvanično nazivano, održano u ovom gradu.

Danas neki pišu monografije o kulturnom životu Doboja, Bakšiš, vjerovatno iz istih razloga, i ne pominju, kao ni mnoge druge slične, ali značajne, pojedinosti, pa neka ovo bude moj skromni doprinos smiješno-tužnim uspomenama ovoga grada.

*

(Ilustracija: Aforizam iz Bakšiša, objavljen u Ježu)