biografikon 6

Pružila mi se prilika da Biografikon, objavljivan u postovima ranijim (u februaru i maju) dopunim nekim fotografijama sa livanjskog groblja, koje je sačinio Veseljko Stanišić iz Splita, a do mene su stigle iz Beograda preko Tihomira Stanišića. Evo nekih od tih tragova koje su naši preci ostavljali u tim krajevima, a snimljeni su ovih dana 2010. g.

Neki zapisi su vrlo stari i gotovo nečitki, vrijeme briše ono što u prostoru pokušavamo da ostavimo, a neki mlađi još dobro čluvaju imena naših predaka i označeno vrijeme njihovog odlaska u vječnost.

Posljednji je spomenik našeg pradjeda Koste, koji je dosta mlad umro 1880. godine, kad je naš djed, njegov najstariji sin, imao tek 17 godina.

Mnogi od potomaka ovih kamenih snivača bili su na tim prostorima i u vremenima kad je istorija surovo divljala i po tom kraju, a civilizacija gubila smisao i razum. Nisu ih, dakle, mimoišle strahote 20. vijeka. A mnogi su se i prije toga raselili po bijelom svijetu.

Neke od njih i danas zainteresuje ova otvorena kamena knjiga.

Mali Splićanin, Tihomirov unuk,  u Livnu, pored vječnog doma svojih davnih predaka, gdje se sastao sa Tihomirovim i mojim pradjedom.