Pretvarao sam se u uzdah-dah-paru
po hladnim jutrima
oko željezničkih stanica
ostavljao sam sebe u slabašnim mislima
koje nisu mogle da izdrže
ni ona najblaža osporavanja
od strane prolaznosti
koja se samo šalila
gubio sam se u krajnje
neodgovornim snovima
uz zalutale rijeke
pune mojih oblaka i zlatnih kapi
koje su se u igri vješto pretvarale
u bižuteriju lijepih dana
ostavljao sam svijet tek na trenutak
dok pozatvaram prozore
zaboravim djetinjstvo
i posvršavam neke poslove
koje sam smatrao važnim za opstanak
u čarobnom velikom neznanju
a sad me nema
Tražim se u biblijskoj priči
koja kruži svijetom
Nema komentara:
Objavi komentar