Evo, dakle, te knjižice iz koje sam prepisao tu priču o prkosu, o inatu... Jer, to je u stvari jedino uz pomoć čega se na ovim balkanskim promajama može opstati. S poštenjem, iskrenošću, dobrotom, bogatstvom duha... nećete ovdje ni dugo ni daleko. Pa, premda je ono Jovanovo drvo palo tek kad su nestali oni koji su ga obarali, Jovan Pusti je još živ i još svira u blage večeri, jer još ga zadirkuju, još ovim ulicama dovikuju za ludim Jovanom Pustim.
A život ide i... prolazi.
Nema komentara:
Objavi komentar