Za ova proganjanja pjesama i drugih razmišljanja , već sam to, čini mi se, rekao, ne bih optuživao (što je uobičajeno) režim, iliti politički sistem. Svi sistemi se od toga brane kako znaju, možda je to kod nas samo pretjerano, kao i mnoge druge stvari, pa sam zato i pomenuo promajni Balkan. A znam, svuda je to slično. Svi sistemi se brane. A ono što im je nejasno, to im se čini i najopasnijim. Uostalom, u svim kulturama generacije koje dolaze smatraju se izgubljenim, iščašenim, promašenim. Samo u periodima velikih društvenih snova - zabluda moguće je osjećanje smisla, ali i to ne baš za sve, a i ono se od nemilosrdne istine brani nemislosrdno. Kako je Marks, na primjer, mogao da zna šta sve u njegovo ime radimo? Na teorijskom planu još se jadan za života ograđivao od "marksista". Zato sve ovo i ilustrujem ovim svojim davnim aforizmom na način kako je tada objavljen u "Ježu".
Nema komentara:
Objavi komentar