U tamnoj prostoriji kafane "More, more" utihnula je muzika sa radija. Nezainteresovan muški glas najavio je posljednje vijesti.
U DARDANIJI JE DOŠLO DO KRVAVIH SUKOBA IZMEĐU DOSADAŠNJIH SAVEZNIKA SUMITA I DOMITA, A U ZAPADNIM PODRUČJIMA SUMITI RATUJU MEĐUSOBNO. STANOVNIŠTVO U GRADOVIMA JE BEZ HRANE I OGRIJEVA. NISKE TEMPERATURE I VISOKI SNJEŽNI NANOSI OTEŽAVAJU SAOBRAĆAJ I SPREČAVAJU KONVOJE CRVENOG KRSTA DA STIGNU DO IZGLADNJELIH.
NA PADINAMA MONT BLANA PRONAĐENI SU ZALEĐENI LEŠEVI TROJICE PLANINARA NESTALIH PRIJE DVADESET GODINA.
VRIJEME DANAS BEZ VEĆIH PROMJENA.
"Šta je sa tvojom porodicom, Ismete?"
"Žena i jedan sin su ostali u Gradu. O drugom sinu ništa ne znam. Nestao je još prvih dana. Čuo sam da je u nekoj drugoj zemlji, ali to nije sigurno."
Pozvao je Sonju i poručio dvije domaće lozovače. Sunce nas je toplo obasjalo i još neki ljudi posjedali su za stolovima oko nas, a ja sam rekao:
"U lučkoj autobuskoj čekaonici bilo je užasno hladno."
Svi su sjedili nepomočno u plastičnim crvenim stolicama sklopljenih očiju. Niko nije progovarao. Jedini zvuk koji se čuo, uz poneki uzdah, bio je huk vjetra koji je oblijetao oko zgrade. Hladnoća se nezadrživo širila, prelazila je sa staklenih zidova i popločanog poda na kofere, torbe, noge, grudi, oči...
U jednom trenutku zaškripala su velika staklena vrata u metalnom okviru i u čekaoncu je ušao mlad čovjek u tamnom večernjem odijelu sa leptir mašnom. "Gospodo", rekao je glasno, "u Luci se priča da ste vi izbjeglice iz Dardanije". Samo poneke oči otvorile su se prema pravcu iz kojeg je dolazio glas. Posjetilac je uporno nastavljao ozbiljnim, teatralnim tonom. "Ovdje, odmah iza stanice, u bijeloj montažnoj baraci je ugledna kafana 'Noćni putnik'. Pozivam vas da tu zajedno dočekamo novu godinu." Niko se nije pokrenuo. "Ovdje je hladno", nastavio je, "a tamo ćemo uključiti električnu grijalicu. Ja sam vlasnik kafane i trebalo je davno da je zatvorim i da odem u hotel na doček, ali sam ostao radi vas." Stari svodnik je počeo da šapatom prevodi njegove riječi ljepuškastoj Ruskinji i ona je odmah ustala, zbacujući sa sebe vunene džempere i popravljajući dugu plavu kosu. "Nemojte dugo da oklijevate. Brzo će ponoć. Stvari slobodno ostavite ovdje, niko ih neće dirati. Ispićemo poneko piće, ko želi, može dobiti kafu ili čaj, a otvorićemo i dvije riblje konzerve. Sve vas noćas časti mala, ali ugledna, kafana 'Noćni putnik'. Pozivam vas u svoje ime i u ime mog uvaženog gosta i prijatelja lučkog radnika Ferarija, koji tamo već leži."
"Da, bilo je u`asno hladno, ali onaj trenutak doćeka bio je neobično svečan."
"Gospodo", rekao je vlasnik kafane, "da li svi imate pune čaše? Molim vas, poslužite se. Flaše su na stolu." Major Jauković je nasuo dvije čaše konjaka i jednu dodao poručniku u invalidskim kolicima. "Za koji trenutak", nastavio je govornik, "završava se ova godina. Neka je đavo nosi. U novoj godini svima vam želim spas. Živjeli!" U istom trenutku zapucalo je sa svih strana, čak se negdje oglasio i top. Ispili smo i međusobno izmijenjali poglede. Meni je prišao Ismet sa čašom u ruci. "Tu sam", rekao je, "evo me". "Živio!" odgovrio sam. Pijani Ferari je ispružio velike dlanove, krvave od razbijenih čaša, prema širom otvorenim plavim očima ljepuškaste Ruskinje. Poručnik je svoju čašu razbio o pod, a major mu je donio drugu i širokim dlanom potapšao ga po ramenima. Jedna od sredovječnih gospođa je povikala: "Naše stvari! Ljudi, ovo je podvala! Naše stvari su pokradene!" Major Jauković je iz džepa izvadio bombu, kažiprst lijeve ruke provukao kroz alku osigurača i snažnim, strogim glasom rekao: "Da se niko nije pomakao s mjesta!" Pogledao me i dodao: "Otiđite tamo i vidite o čemu se radi." Izašao sam u hladnu tamu i pretrčao do čekaonice. Razbacani prtljag, koferi i torbe, stajao je onako kako smo ga i ostavili po stolicama i podu. U jednom uglu na svom šarenom koferu sjedio je komitski izbjeglica iz Gadnograda. "Sve je u redu", rekao sam majoru kad sam se vratio. "Bombu slobodno vratite u džep." Kafana je ponovo oživjela. Prvi se pokrenuo preblijedjeli vlasnik. "Donijeću još pića", rekao je, "samo se poslužite", a dvije sredovječne gospođe su izašle napolje.
"Nikada mi niste dovršili onu priču", rekao sam majoru. "Jeste li uspjeli da pronađete i ponovo vratite osigurač one noći u domitskom hramu?" "Da, da, sve se dobro završilo", odgovorio je, "pomogao mi je Goran Lebdeći." "Zar on uopšte postoji?" "Kako da ne. Tada se skrivao u porušenom hramu. Ali, dešavalo se da se istovremeno pojavi na više različitih i to vrlo udaljenih mjesta. Zato ga, valjda, i zovu 'lebdeći'." "Gluposti, sve same gluposti", rekao je Ismet.
"Sjećam se, Ismete, trenutak dočeka bio je neobično svečan. I sve je bilo svečano i hladno. Ali, kada sam stigao ovdje pred lice juđnog sunca, osjetio sam gorčinu svoje nemoći, nemoći da učestvujem. Zbog toga me povređuje raskošna ljepota zaliva. Pogledaj ove obasjane ljude, opijene, uljuljkane valovima u koje gledaju prazne savijesti dok tamo, u Dardaniji... Kako naći opravdanije svoje?"
"Gluposti, sve same gluposti."
"A kao da u tome što se tamo zbiva ima nešto razumno. Vjerujem da se u Dardaniji ostvaruje neka promisao ili zavjera, kojoj ne znamo ishode. Svemu ljudi dodaju poneku mističnu kap, ali to je tako neznatno u odnosu na ono što uistinu doživljavaju."
"Mnogo toga što se dešava da se objasniti sasvim racionalno. Ali tebi je to uzaludno predočavati, to ja najbolje znam, jer tebe ne zanima naglo bogaćenje, pljačka imovine poraženih, istorijska slava, neraščišćeni nacionalni računi iz prošlosti, pa i neki sasvim privatni, religijski motivi... Sve su to za tebe sasvim nedovoljni razlozi za beznađe koje se širi Dardanijom. Tebe ne zanima nikakvo nasilje, čak ni pravedno. Pravda i nasilje - to dvoje kod tebe ne idu zajedno. To ja znam i potpuno te razumijem. U stvari, da sam u tvojoj situaciji, postupio bih isto tako kao što si ti postupio, a vjerujem da bi u suprotnom i ti postupio ovako kao ja. Zato se i ne čudim što smo ovdje zajedno. Ponekad se plašim da ona dvojica, možda, uhode tebe, ili i tebe i mene.
Htio bih, eto, da budem starac koji gleda more, ali to, izgleda, nije moja sudbina."
U DARDANIJI JE DOŠLO DO KRVAVIH SUKOBA IZMEĐU DOSADAŠNJIH SAVEZNIKA SUMITA I DOMITA, A U ZAPADNIM PODRUČJIMA SUMITI RATUJU MEĐUSOBNO. STANOVNIŠTVO U GRADOVIMA JE BEZ HRANE I OGRIJEVA. NISKE TEMPERATURE I VISOKI SNJEŽNI NANOSI OTEŽAVAJU SAOBRAĆAJ I SPREČAVAJU KONVOJE CRVENOG KRSTA DA STIGNU DO IZGLADNJELIH.
NA PADINAMA MONT BLANA PRONAĐENI SU ZALEĐENI LEŠEVI TROJICE PLANINARA NESTALIH PRIJE DVADESET GODINA.
VRIJEME DANAS BEZ VEĆIH PROMJENA.
"Šta je sa tvojom porodicom, Ismete?"
"Žena i jedan sin su ostali u Gradu. O drugom sinu ništa ne znam. Nestao je još prvih dana. Čuo sam da je u nekoj drugoj zemlji, ali to nije sigurno."
Pozvao je Sonju i poručio dvije domaće lozovače. Sunce nas je toplo obasjalo i još neki ljudi posjedali su za stolovima oko nas, a ja sam rekao:
"U lučkoj autobuskoj čekaonici bilo je užasno hladno."
Svi su sjedili nepomočno u plastičnim crvenim stolicama sklopljenih očiju. Niko nije progovarao. Jedini zvuk koji se čuo, uz poneki uzdah, bio je huk vjetra koji je oblijetao oko zgrade. Hladnoća se nezadrživo širila, prelazila je sa staklenih zidova i popločanog poda na kofere, torbe, noge, grudi, oči...
U jednom trenutku zaškripala su velika staklena vrata u metalnom okviru i u čekaoncu je ušao mlad čovjek u tamnom večernjem odijelu sa leptir mašnom. "Gospodo", rekao je glasno, "u Luci se priča da ste vi izbjeglice iz Dardanije". Samo poneke oči otvorile su se prema pravcu iz kojeg je dolazio glas. Posjetilac je uporno nastavljao ozbiljnim, teatralnim tonom. "Ovdje, odmah iza stanice, u bijeloj montažnoj baraci je ugledna kafana 'Noćni putnik'. Pozivam vas da tu zajedno dočekamo novu godinu." Niko se nije pokrenuo. "Ovdje je hladno", nastavio je, "a tamo ćemo uključiti električnu grijalicu. Ja sam vlasnik kafane i trebalo je davno da je zatvorim i da odem u hotel na doček, ali sam ostao radi vas." Stari svodnik je počeo da šapatom prevodi njegove riječi ljepuškastoj Ruskinji i ona je odmah ustala, zbacujući sa sebe vunene džempere i popravljajući dugu plavu kosu. "Nemojte dugo da oklijevate. Brzo će ponoć. Stvari slobodno ostavite ovdje, niko ih neće dirati. Ispićemo poneko piće, ko želi, može dobiti kafu ili čaj, a otvorićemo i dvije riblje konzerve. Sve vas noćas časti mala, ali ugledna, kafana 'Noćni putnik'. Pozivam vas u svoje ime i u ime mog uvaženog gosta i prijatelja lučkog radnika Ferarija, koji tamo već leži."
"Da, bilo je u`asno hladno, ali onaj trenutak doćeka bio je neobično svečan."
"Gospodo", rekao je vlasnik kafane, "da li svi imate pune čaše? Molim vas, poslužite se. Flaše su na stolu." Major Jauković je nasuo dvije čaše konjaka i jednu dodao poručniku u invalidskim kolicima. "Za koji trenutak", nastavio je govornik, "završava se ova godina. Neka je đavo nosi. U novoj godini svima vam želim spas. Živjeli!" U istom trenutku zapucalo je sa svih strana, čak se negdje oglasio i top. Ispili smo i međusobno izmijenjali poglede. Meni je prišao Ismet sa čašom u ruci. "Tu sam", rekao je, "evo me". "Živio!" odgovrio sam. Pijani Ferari je ispružio velike dlanove, krvave od razbijenih čaša, prema širom otvorenim plavim očima ljepuškaste Ruskinje. Poručnik je svoju čašu razbio o pod, a major mu je donio drugu i širokim dlanom potapšao ga po ramenima. Jedna od sredovječnih gospođa je povikala: "Naše stvari! Ljudi, ovo je podvala! Naše stvari su pokradene!" Major Jauković je iz džepa izvadio bombu, kažiprst lijeve ruke provukao kroz alku osigurača i snažnim, strogim glasom rekao: "Da se niko nije pomakao s mjesta!" Pogledao me i dodao: "Otiđite tamo i vidite o čemu se radi." Izašao sam u hladnu tamu i pretrčao do čekaonice. Razbacani prtljag, koferi i torbe, stajao je onako kako smo ga i ostavili po stolicama i podu. U jednom uglu na svom šarenom koferu sjedio je komitski izbjeglica iz Gadnograda. "Sve je u redu", rekao sam majoru kad sam se vratio. "Bombu slobodno vratite u džep." Kafana je ponovo oživjela. Prvi se pokrenuo preblijedjeli vlasnik. "Donijeću još pića", rekao je, "samo se poslužite", a dvije sredovječne gospođe su izašle napolje.
"Nikada mi niste dovršili onu priču", rekao sam majoru. "Jeste li uspjeli da pronađete i ponovo vratite osigurač one noći u domitskom hramu?" "Da, da, sve se dobro završilo", odgovorio je, "pomogao mi je Goran Lebdeći." "Zar on uopšte postoji?" "Kako da ne. Tada se skrivao u porušenom hramu. Ali, dešavalo se da se istovremeno pojavi na više različitih i to vrlo udaljenih mjesta. Zato ga, valjda, i zovu 'lebdeći'." "Gluposti, sve same gluposti", rekao je Ismet.
"Sjećam se, Ismete, trenutak dočeka bio je neobično svečan. I sve je bilo svečano i hladno. Ali, kada sam stigao ovdje pred lice juđnog sunca, osjetio sam gorčinu svoje nemoći, nemoći da učestvujem. Zbog toga me povređuje raskošna ljepota zaliva. Pogledaj ove obasjane ljude, opijene, uljuljkane valovima u koje gledaju prazne savijesti dok tamo, u Dardaniji... Kako naći opravdanije svoje?"
"Gluposti, sve same gluposti."
"A kao da u tome što se tamo zbiva ima nešto razumno. Vjerujem da se u Dardaniji ostvaruje neka promisao ili zavjera, kojoj ne znamo ishode. Svemu ljudi dodaju poneku mističnu kap, ali to je tako neznatno u odnosu na ono što uistinu doživljavaju."
"Mnogo toga što se dešava da se objasniti sasvim racionalno. Ali tebi je to uzaludno predočavati, to ja najbolje znam, jer tebe ne zanima naglo bogaćenje, pljačka imovine poraženih, istorijska slava, neraščišćeni nacionalni računi iz prošlosti, pa i neki sasvim privatni, religijski motivi... Sve su to za tebe sasvim nedovoljni razlozi za beznađe koje se širi Dardanijom. Tebe ne zanima nikakvo nasilje, čak ni pravedno. Pravda i nasilje - to dvoje kod tebe ne idu zajedno. To ja znam i potpuno te razumijem. U stvari, da sam u tvojoj situaciji, postupio bih isto tako kao što si ti postupio, a vjerujem da bi u suprotnom i ti postupio ovako kao ja. Zato se i ne čudim što smo ovdje zajedno. Ponekad se plašim da ona dvojica, možda, uhode tebe, ili i tebe i mene.
Htio bih, eto, da budem starac koji gleda more, ali to, izgleda, nije moja sudbina."
(Ova priča će se nastaviti)
Very nice post. I just stumbled upon your weblog and wanted to say that I've really enjoyed surfing around your blog posts. In any case I'll be subscribing to your rss feed and I hope you write again soon!
OdgovoriIzbrišimy web page - Party poker bonus code 2013
Good day! This is kind of off topic but I need some advice from an established blog.
OdgovoriIzbrišiIs it tough to set up your own blog? I'm not very techincal but I can figure things out pretty fast. I'm thinking about creating my own
but I'm not sure where to begin. Do you have any ideas or suggestions? Thanks
Also visit my web site: microgaming casinos review
This site was... how do I say it? Relevant!
OdgovoriIzbriši! Finally I have found something that helped me. Cheers!
My homepage - www.2cellos.com
Hello, i feel that i saw you visited my weblog so i came to go back the
OdgovoriIzbrišiprefer?.I'm attempting to to find things to enhance my site!I guess its adequate to use some of your ideas!!
Here is my blog :: online casino bonuses uk
Nice post. I learn something new and challenging on sites I
OdgovoriIzbrišistumbleupon on a daily basis. It will always be exciting to read through content from other writers and practice a little something from
their sites.
Also visit my blog post ... casino bonuses cash
It's very effortless to find out any matter on web as compared to textbooks, as I found this article at this web page.
OdgovoriIzbrišiFeel free to surf to my weblog - online casino bonus 500
Hi to every body, it's my first visit of this weblog; this blog contains remarkable and actually excellent stuff designed for readers.
OdgovoriIzbrišiMy page Payday Loans Online
Pretty section of content. I just stumbled upon your site
OdgovoriIzbrišiand in accession capital to assert that I get actually enjoyed account your blog posts.
Any way I will be subscribing to your feeds and even I achievement
you access consistently rapidly.
Here is my blog post ... online casinos
Hello exceptional blog! Does running a blog such as this take a lot of work?
OdgovoriIzbrišiI have no understanding of computer programming however I was hoping to
start my own blog soon. Anyway, if you have any suggestions or techniques for new blog
owners please share. I understand this is off topic but
I simply needed to ask. Thanks!
Also visit my web site top online casinos canada (www.foodspotting.com)
Thanks on your marvelous posting! I certainly enjoyed reading it, you might be a great author.
OdgovoriIzbrišiI will make sure to bookmark your blog and definitely will come back someday.
I want to encourage that you continue your great work, have
a nice weekend!
Also visit my blog; no microgaming skins found on this computer
What you said was actually very logical. However, what about this?
OdgovoriIzbrišiwhat if you composed a catchier title? I am not saying your information isn't good.,
but what if you added a post title that makes people want more?
I mean "Vjekovo III" is kinda vanilla. You should peek at Yahoo's front page and note how
they create article headlines to get viewers to open the links.
You might try adding a video or a related picture or two to get readers
interested about everything've written. In my opinion,
it might bring your blog a little livelier.
Also visit my blog post :: playtech casinos usa, ,