pisma

Šta smo izgubili

Kao što smo ranije naznačili, ponekad ćemo prekinuti sa objavljivanjem Vjekova i to samo onda kad se u književnosti, ili kulturi uopšte, desi nešto posebno. A desilo se. Stigla su nam pisma od prijatelja, nekadašnjih saradnika nekadašnjeg časopisa Značenja.

Pisao nam je Božidar Stanišić i poslao nam sjajne, vrlo moderne stihove, koje je objavio u Italiji u knjizi Proljeće u Zuljanu, koja je tamo doživjela čak dva izdanja, 1993. i 1994. godine.

Iz Kanade nam se javio Đorđo Vasić, koji je onda prevodio za Značenja sa njemačkog. U Frankfurtu je objavio rječnik za srpski i hrvatski jezik za jedan njemački udžbenik, a u Kanadi u novinama objavljuje priče. Sada prevodi pripovijetke 12 modernih njemačkih pisaca.

Božidar Stanišić se iznenadio vijestima o smrti Jozefine Dautbegović i Dr Željka Štengera:

"Nije valjda da nema više, odista, ni Jozefine ni Željka! Njoj sam poslao pozdrave iz Trsta, onomad kad su se pojavile njene poezije u jednom listu ovdje, ali se nije javila...

... Ovdje i kad se odvažim da izmucam nešto na Danteovom jeziku, osjećam se kao gost... a pišem na onom našem jiddishu, koji će još malo s nama da potraje..."

Đorđo Vasić:

"... Nadam se da me se sjećate - davnih devedesetih sam Vam slao priloge - prevode sa njemačkog za Značenja. Puno mi je značila komunikacija sa Vama i ta objavljivanja i znam da mi je to dalo svim odlascima u Doboj jednu posebnu dimenziju... Sada kada znamo šta smo svi izgubili, ova sjećanja su velika dragocijenost..."

Hvala, dragi Božidare, hvala, Đorđo, na zaista dragocijenim sjećanjima. I vaša pisma svjedoče o tome šta smo sve izgubili.