polemika

Ne šaraj po mojim zgarištima

Posljednjih godina u nekim glasilima, u dobojskim novinama sa ambicioznim nazivom Vidici, na primjer, gospodin Vasilije Šajinović me napada za socijalizam i samoupravljanje, za bratstvo i jedinstvo, za predratno pozivanje naroda da ne ulaze u bratoubilačke ratove, a naročito mi zamjera što se ne izjašnjavam o svojoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti i stručnoj spremi!? Ti mu podaci o mojoj malenkosti nedostaju, a sve ostalo kao zna. Odnedavno se okomio i na moju nekadašnju kulturnu i informativnu djelatnost. U časopisu Značenja br. 64, od decembra 2008. godine, koji mi je, nažalost, tek ovih dana došao do ruku, prikazujući knjigu Doboj u dvadesetom stoljeću, piše:

"Kada se Pavle Stanišić, jedan od recenzenata knjige Doboj u dvadesetom stoljeću , poziva na Anatola Fransa i njegovo shvatanje da se bez prošlosti budućnost ne može graditi, potaknuti smo da ga sada zapitamo kada li je rečenu mudrost spoznao s obzirom na to da se ne sjećamo da je u vremenima kada je žario i palio dobojskom kulturnom i informativnom scenom pominjao temelje prošlosti na kojima se gradi budućnost! Čini nam se da je i rečeni ugledni Dobojlija prije pripadao generaciji koja se ponašala kao da sve počinje od njenog doba nego što je uvažavala prošlost i tradiciju."

Pored mnogih drugih primjedbi na moju ličnost, gospodin Šajinović se, dakle, ne sjeća da li sam se ja u "onim" vremenima pozivao na temelje prošlosti, na kojima se gradi budućnost, pa ne znam da li on to analizira knjigu Doboj u dvadesetom stoljeću ili moju ličnost u istom periodu. Ipak, odgovoriću mu, ne bi li se nekako prisjetio.

(Odgovor slijedi)