Mislim da je dosta bilo govora o neprijatnim stvarima. Da se mi, ipak, vratimo onome što smatramo ljepšim. Ja mislim na poeziju, a ko zna na šta vi mislite. Jer, danas je odnos eventualnih čitalaca i poezije u najmanju ruku sporan. Da li je savremena poezija odbjegla od čitalaca ili oni od nje, svejedno je. Rezultat je isti.
Ipak, da pokušamo da ostvarimo taj susret. Možda će neko u ovim riječima koje slijede osjetiti ono što je mene podstaklo da ih napišem.
Svjetlosti predgrađa
Ništa se nije izmijenilo
otkako smo saznali
gdje to odlazi dan
i odakle ponovo nesiguran izranja
***
Ništa se nije izmijenilo
i dalje ga iščekujemo
dok tumaramo mrakom
ali ne trčimo za njim
***
ne trčimo za njim
kao što trčim ja
za svjetlošću koju si pronijela
pod našim odavno nepostojećim prozorima
(Preživjele riječi)
***
Da li smo se razumjeli?
Nema komentara:
Objavi komentar