Mladić iz "Kaprija"

(Nastavak 2.)

2

"Znao sam da ćeš ovdje doći", rekao je mladić iz "Kaprija". "Čekam te od one večeri kad ste me ubili."
"Gdje sam došao?"
"Pa, u 'Kapri', prijatelju."
"Kako? Zar ove ruševine?"
"Tu, kod prozora ima sto i stolica. Dobićeš i piće, ali za tebe više nije koka-kola. Uzmi ono što nađeš na stolu."
"A gdje si ti? Jesi li ovo?"
"To je tvoja sjena. Na nebu je mjesec koji te ovdje tajno kopira. Valjda znaš taj postupak. Zašto si došao sam?"
"Ne znam gdje je Ona. Nestala je."
"Nestala?"
"Kada sam sutradan došao, kuća je bila pusta. Još se dimila garež iz spavaće sobe. Našao sam njenu bijelu tašnu ispod stepeništa."
"I kažeš 'nestala'? A ona te traži. Krišom obilazi pusta mjesta. Dolazila je i ovdje, ali nisam joj se javljao. Mrtvi s vama ne govore. Ti si moj izuzetak na koji imam pravo. To je velika čast... Znači, nisi joj pomogao. Ni njoj, ni meni. Uostalom, sve je to tako bilo planirano. Nemoj da se rastužuješ. Nisi ti nikoga ubio. Ali, može se desiti da te salete opake misli, da ti dušu spopadnu rane, da ti se u lobanju ugnijezdi pogled koji otmeš nekome. To se tebi lako može desiti... Jesi li našao tu bocu?"
"Našao sam je."
"Cugaš li?"
"Da."
"Nemoj da me žališ. To je sasvim nepotrebno. A mi ćemo se još jednom sresti, da znaš."
"A šta ti tražiš po ovim ruševinama? Mene?"
"Lutam dok ne budem sahranjen tamo gdje je određeno. Jednog kišnog dana biću razmijenjen za jednu isto ovako punu crnu vreću. Znaš ko će biti u toj vreći za koju ću biti razmijenjen?"
"Kako bih ja to mogao da znam?"
"Ti."
"Ja?"
"Nemoj da brineš. Ništa to nije. U stvari, oni misle da su nas prevarili. Pohvatali su nas i pobili. Sad nas svečano sahranjuju, razmjenjuju, prodaju... Ali to su obične gluposti. To ništa ne znači. I sa vama to isto rade. A ti bi još mogao da im umakneš. Bilo bi mi žao, ali pokušaj.Vrlo je zabavno kad im neko pobrka planove. Ali, pazi! Straže su na svim izlazima. Samo uz Panterov potpis možeš prema sjeveru i preko rijeke. Tamo je sve osvijetljeno, otvorene su kafane, muzika, mnoštvo ljudi, glasova, smijeha... Učiniće ti se da si daleko. Čuvaj se! Svuda su razaslali tajne patrole. Hvataju one koji su izbjegli smrti i vraćaju ih nazad u rake. Ko je određen za sahranu, teško se može izvući. Ali, vrijedi se malo poigrati. Zabavno je."
Sjetio se da to nije ništa. Ništa. Sjena. Mjesec iluzionista poigrava se mojom prolaznošću. Ničega nema osim ranjene svijesti. Sam sam pred sudbinom u porušenom "Kapriju".
Kući? Oni znaju kako treba da mislim i šta treba da jedem. A oni sa Prokletog brda su odavno odlučili na koji način treba da budem sahranjen, ko će i šta reći, ko će donijeti teglu, ko cvijeće. A ja sad nešto vrdam. Bijedno. I mnoge od onih sa druge strane Brda snašla je ova pustoš. Ona jednako pripada svima.
Šta oni, zapravo, traže od mene? Da rado umrem? Veselo? Da umrem i da se ne žalim. Radi nekih njihovih nejasnih nerazumnih planova traže od mene život. I otac je spreman da me izruči. I majka je pripremila uzdahe. Domovina je željna mene, moje krvi i kostiju. Ona hoće moju glavu. "U stvari, oni misle da su nas prevarili. Pohvatali su nas i pobili..."Dobri mladić iz "Kaprija". Ni njega više nema.
(Rat i tekst se nastavljaju)