Završili smo, dakle, sa objavljivanjem pripovjetke Božidara Stanišića Susret u šumi i ne bismo je kvarili dodatnim promišljanjima koje ona pobuđuje i zavređuje. Dosta smo je već oštetili nevještim prelomom i nemogućnošću da pismo uskladimo sa našim znacima, premda mislimo da je i ovakva čitljiva strpljivim i vjernim čitaocima ovog bloga. Priča je objavljena u Božidarovoj knjizi Il cane alato (Krilati pas) 2007. O nastanku priče Božidar nam je pisao:
Sve se desilo, što se tiče prve stranice i početka, onog davnog
jutra kad sam pročitao, negdje u uglu, krajnjem naravno,
jednih ital.skih novina, da su u Americi među najvećim dobrotvorima
upravo bivši menadžeri, i to oni koji nisu pozivani za neki
progres i velike projekte, već oni koji su imali zaduženja da
otpuste radnike... Deset godina sam proveo po fabrikama u ovom
kraju Italije, ponešto sam vidio, više osjetio (zna s e kojim metodom),
ponešto naslutio, i tako - sve to pokušao dati na način priče, ne želeći
da bude lokalna već opšta u vremenu koje traje od prve akumulacije
kapitala, te prenosiva na sva podneblja u kojim se fenomen očituje...
U svakom slučaju, zahvaljujemo se Božidaru na priči, koja će ostati kao svjedočanstvo o našem vremenu, ali i o načinu na koji smo ga mi doživljavali.
Nema komentara:
Objavi komentar