17.9.09

vrijeme poezije III



MODNA PISTA


Nisam siguran da sam po volji ovom sunčanom danu
misli mi pune osiromašenog uranijuma
kojim su me zasipali po prirodnim ljepotama
slobodi izražavanja i pamćenja
što mi otežava hod po mukama
dok čekam praskozorja zaslužena tugom i odricanjem
od sebe i nada dalekih

Gleda me s visine
kako sitan gmižem obalama uzburkanog vremena
koje prijeti da će me odvući na dno
gdje ću da istrunem sa ostalim zanosnim utopijama

gleda me kao jedini predmet svog interesovanja
i odlezeći bezobzirno mi pokazuje začarani krug

Ako ga usput kiša rasplače
na rastanku će se začuti starinska pjesma
po strogim etičkim i metričkim pravilima
a ja ću ostati da i dalje gmižem po krvavoj modnoj pisti
koju smo od života napravili

Nema komentara:

Objavi komentar