Smrti jednog Miroslava (6)

6

Kao slijepac opipavam tvoje tijelo
i u tvom pogledu vidim
jedini izlaz iz tame govorio je

Prošao sam dane i noći
plovio sam lebdio sam
al izlaza drugog nema

Osuđen je na crnu zatočeničku ćeliju
s njenim pogledom
zapaljenim u uglu

Smrti jednog Miroslava (5)

5

Sunce izlazi i zalazi u duši
i to se dešava sve dok ga čovjek
rado dočekuje i ispraća brižno

Tako je razmišljao
gazeći ulične sjene
u kojima je trunuo dan

Uhodili su njegove misli
optužili ga za izdaju
i zabranili mu susret sa zvijezdom

Sahranjen je u posljednjem
slobodnom grobu
u vlastitoj duši

Smrti jednog Miroslava (4)

4

Dok te gledam zaboravljam te i tako nestaješ
rekao joj je
a ona je zaiskrila svim ukrasima tamnih očiju

Ljudi su se sklanjali od njegovih pogleda
sluteći u njima tajnu smrtnosti
pa se prezren udaljio

Našli su ga osamljenog
na sunčanom proplanku
zagledanog u sebe

Smrti jednog Miroslava (3)

3


Dok se rat završio
istjerali su ga iz skloništa
trubama dobošima i činelama
i dotjerali do kraja ulice
pred svježu govornicu

Osvrnuo se ali izlaza nije bilo
pa je stao pred mikrofon
Rat je bio nepotreban rekao je
Sahranjen je na sred Neba
sa zemlje ga je ispratila muzika

Smrti jednog Miroslava (2)

2


Svi koji su voljeli da ga gledaju
zaplakali su
kada je počeo da tvrdi
da se do ljetnog podneva brže stiže
šljunkovitom stazom
nego travnatom
mekšom i Zakonom propisanom

Osuđen je odmah
na vječno izdržavanje
teških travnatih busenova
na nepoznatom groblju

Smrti jednog Miroslava (1)

1


Isuviše naivan
za ovdašnje uslove klimatske i društvene
i svoju mladost
više je volio zalaske sunčeve
od opšte usvojenih čari svitanja

Mnogi su pratili
promjene njegovog lica
u smiraj sunčanog dana
nevidljive misli na njegovom čelu
i tajne sne oko usana

Dao se u iskreni bijeg
kad su se rasrđeni
i s nalogom sudbine
prikrali njegovom
tek svanulom pogledu

Bježao je u smjeru
suprotnom od kretanja sunca
kroz ambise mjesečina u bespuća tame
Kod posljednjeg plavog jutra
crvena boja najljepših zalazaka
potekla mu je niz grudi