Ponovo Herbert

A kada je već riječ o Zbignjevu Herbertu, evo i jedne pjesme njemu posvećene.


UMJETNOST NEPRIPADANJA

Povodom Zbignjeva Herberta i njegove duše

Profesor izuzetaka
na putujućem univerzitetu
jer su sva pravila bila nepovoljna
a mnoga štetna


predavao umjetnost nepripadanja
važećim sistemima i poretku stvari
i držao vježbe iz pretvaranja
istine u nesreću


dušu je nosio na ramenu
obilazeći zamišljen varvarske opsadne logore
zabrinut za sudbinu svojih ruku
ako otpadnu od stihova


što se desilo dvije godine prije zaključenja vijeka
iz kojeg se uporno javlja

Zbignjev Herbert

 A kad smo već pomenuli Zbignjeva Herberta, usput, povodom pojeftinjenja njegovih knjiga kod nas, palo nam je na um da objavimo odlomak iz jedne njegove pjesme u kojoj se ovaj sjani pjesnik, jedan od najvećih u dvadesetom vijeku, bavi sudbinom svoje poezije.

Herbert Zbignjev

PISMO RIŠARDU KRINJICKOM


Neće mnogo ostati Rišarde zaista ne mnogo
od poezije ovog ludog veka sigurno Rilke Eliot
nekoliko drugih dostojnih šamana koji su znali tajnu
zaklinjanja reči forme otporne na dejstvo vremena bez čega
nema fraze dostojne pamćenja a govor je kao pesak

naše školske sveske iskreno izmučene
s tragom znoja suza krvi biće
za večnu korektorku kao tekst popevke ostavljen bez nota
plemenito ispravan čak previše očevidan

previše smo lako poverovali da lepo ne spasava
da vodi lakomislene od sna do sna na smrt
niko od nas nije umeo da probudi topolsku drijadu
da čita pismo oblaka
zato po tragovima našim neće proći jednorog
nećemo vaskrsnuti brod u zalivu pauna ružu
ostala nam je nagost i stojimo nagi
na desnoj boljoj strani triptiha
Strašni Sud

na mršava pleća uzeli smo javna pitanja
borbu protiv tiranije laži zapise patnji
ali protivnike smo - priznaćeš - imali ništavno male
i je li onda vredno snižavati sveti jezik
do buncanja s tribine do crne pene novina
...
(Odlomak iz pjesme iz one pojeftinjene već pomenute knjige, a u prevodu takođe već pomenutog prevodioca Petra Vujičića)

Svjetski dan poezije

">

Pojeftinjenja

Zbignjev Herbert u Doboju

Sasvim slučajno se sjećam da smo onda neposredno nakon rata, zbunjeni njegovim užasima i izazovima vremena koje je dolazilo, znali da se za pomoć obraćamo i Zbignjevu Herbertu, jednom od najvećih pjesnka 20. vijeka. Često smo se na njega pozivali u onom listu "Alternativa", nastojeći da odškrinemo ta ovdje dobro zamandaljena vrata budućnosti. A on nam je poručivao:

Kakva sila duha treba da bi se ukresala

bijući naslijepo očajanjem o očajanje

iskrica svjetla deviza pomirenja...

I mi smo ga citirali nastojeći da probudimo te sile duha, iskrice svjetla...

I, evo, prošle su nepune dvije godine otkako je na veličanstven način u Poljskoj, ali i u mnogim drugim zemljama, obilježena desetogodišnjica pjesnikove smrti festivalima poezije, naučnim skupovima, dramskim i multimedijalnim programima.

A mi smo onda imali jedno sjajno izdanje Herbertove izabrane poezije "Gospodin Kogito", u izboru i prevodu Petra Vujičića i izdanju sarajevske "Svjetlosti" 1988. godine. I upravo to izdanje danas se u Doboju u onoj knjižari u glavnoj ulici prodaje za 1 (jednu) konvertibilnu marku i - niko ne kupuje! Istina, kupac mora da plati i na ime poreza 0,17 KM.

Kako je pala cijena nečemu što ne znam da imenujem!

Zbignjev Herbert

Jesen

">

Povratak poeziji, 8

Jesen



Kao trula jesen
zimski pejsaž u proljeće
svijeća koja nad odrom dogorijeva
otapam se

riječ po riječ

Pazite da koja ne klizne niz vas
jer materija je neuništiva
može se desiti da se pretvorim u mrlju
na vašim svečanim uspomenama

ili na rukavu

A uzalud sam sanjao da potečem rijekom
u kojoj ćete ispirati rane tužnih duša
ostavljati poglede i začuđena lica
i tu među oblacima i nebeskim čudima hladiti noge

i lubenice

Ali ja se razlažem na riječi
na hladne kapi ali ja se pretvaram u kišu
lažnu nadu naivnog rastinja
Svijeća sam nad vlastitim uzglavljem

jesen

Povratak poeziji, 7

Kuća


Daleko od ulica
ptica tama svjetlosti
prozora ponora glasova
zakona sila
estetike
fotografisanja

Srušena

Između kuće i mene
nema materije

između neba i mora
nema ništa
između kopna i mora
između kopna i neba
između mene i svega

Idem kući

Povratak poeziji, 6

Kada se isprazni sala




U noći u kojoj su ukrasi oživjeli
pomrla lica


sve će se vidjeti jasno
kada se isprazni sala


ko je ovu glavu ostavio ovdje
ko će po nju doći

(Večernja načela)