30.4.10

Diwan

Trideset brojeva časopisa  za kulturu je činjenica koja potvrđuje da se časopis upisuje u kulturnu istoriju. Aprilskim dvobrojem to se, evo, desilo časopisu "Diwan", čiji je izdavač Biblioteka iz Gradačca, a uređuje ga Amir Brka, književnik iz Tešnja.

Nedavno smo ovdje detaljno pisali o pokretanju, trajanju i padu dobojskog časopisa "Značenja", a onda nam je do ruke stigao i ovaj dvobroj, koji predstavlja upravo suprotnost dobojskog časopisa.

 A ova reakcija nije rezultat činjenice da je u ovom dvobroju "Diwana"  i ciklus pjesama autora ovih redaka, premda mu i to čini čast i zadovoljstvo,  jer u svakom pogledu ovaj časopis predstavlja jednu  kulturnu značajnu instituciju ovog vremena i ovih prostora.  Osnovni ton ovog broja čine tekstovi naše savremene književnosti, ali i izvrsni prevodi. I neka ovo bude samo informacija, a ovom časopisu ćemo se svakako još vraćati. 

23.4.10

Povratak poeziji, 10

#
GRAMATIKA VREMENA



Otkako putujem ovim svijetom
ne stigoh nigdje
jer izlaza nema

Postoji samo moje sjećanje
ali ne znam vodi li napred ili nazad


sjećam li se u prošlom
ili u budućem vremenu


onoga što je bilo
ili što će biti


Znam li ja tebe odranije
ili sam te sada prvi put uhvatio


zalutalu

16.4.10

Časopis (6)

Nad ruševinama "Značenja"

Kad su se krajem osamdesetih desile poznate društvene (demokratske) promjene, časopis se oslobodio društvenih tema, postao je časopis za kulturu, a kao izdavač potpisivala se Narodna biblioteka, gdje su i do tada obavljani svi poslovi pripremanja, uređivanja i distribucije časopisa. Ali sljedeće promjene (nacionalističke euforije i oružani sukobi) porazno su se odrazile na sve materijalne i duhovne vrijednosti, pa i na "Značenja". Evo kako danas izgledaju.
Vrhunac kiča, politikantskog, sa grbom - poentom žalosnog rješenja i predmetom, koji obuhvata sve oblasti kulture, svih nauka, svih umjetnosti! Izbačena je i svuda korištena i uobičajena formulacija "časopis za..." i uvedena neka nova "časopis iz..." U jednom istom broju može se čitati najstarija i najsavremenija poezija bez ikakve napomene zašto je to tako, tu su naučni radovi o bolestima debelog crijeva... sve o čemu čovjek može da piše. A posebno zanimljiv je redoslijed napisa. Pošto nema nikakvih rubrika, prilozi se objavljuju redom po UDK sistemu za klasifikaciju knjižnog fonda. Tako je u jednom broju prvi prilog prikaz knjige, jer je knjiga iz oblasti koja je po UDK klasifikaciji pod brojem 1. Nevjerovatno! Tako dobijamo univerzalnu svaštaru, jedinstvenu u svijetu. Svaki broj je štampan na ogromnom (za časopis) broju strana, jer tu novi naučnici objavljuju svoje radove iz svih mogućih oblasti, pošto su im često objavljeni radovi uslov za sticanje izvjesnih zvanja. Ovo je najteža bolest koja je napala "Značenja", ali vjerujemo da će ovaj časopis, pokrenut sa najljepšim namjerama, i nju preboljeti i da će ponovo postati svojevrsni dom kulture ovog kraja, koji je trenutno temeljno porušen.
(Kraj)

15.4.10

Časopis (5)

Nagovještaj dugovječnosti

Časopis je bio jasno izrubriciran. Njegove rubrike POVODOM, TOKOVI, TEME, RUKOPISI, ZABILJEŠKE obuhvatale su čitav sadržaj prvog i svih budućih brojeva. Naravno, sadržaj je bio vrlo obojen vladajućom ideologijom i aktuelnom političkom mišlju, ali je zračio i ozbiljnom stručnom i umjetničkom kreativnošću i bilo je vidljivo da mu predstoji dugovječnost. Već prvi broj je pokazao da će sadržaj dobojskih značenja imati univerzalni karakter, ali i snažan i neskriven zavičajni ton. Pored brojnih čestitki i pohvala, bilo je i kritičkih reagovanja na pojavu dobojskih "Značenja", često sasvim neutemeljenih, zasnovanih na našim balkanskim predrasudama o sudbini provincije i njenim mogućnostima, ali mislim da smo ih odmah argumentovano javno osporili, a tome su najviše doprinijeli brojevi našeg časopisa.

Rubrike u kojima su objavljivani originalni književni teksovi, prevodi i kritički prikazi književnih djela iz broja u broj bile su bogatije i sadržajnije. Bilo je vrlo malo tadašnjih bosanskohercegovačkih književnika koji nisu sarađivali sa "Značenjima", a rastao je i broj zainteresovanih autora iz drugih područja. Onaj ranije opisani region bio je u cijelosti pokriven. "Značenja" su živjela i potvrđivala se kao nezaobilazna i značajna kulturna činjenica. Vremenom mijenjala su i svoj izgled, čini mi se, u pozitivnom smislu.

(Nastaviće se)

14.4.10

Časopis (4)

Prvi broj

A onda se pojavio i prvi broj. Evo prog primjerka tog broja, koji je u dobojskom "Grafičaru" završen 14. avgusta 1982. godine. Na poleđini prvog primjerka su se potpisali oni koji su se tog trenutka zatekli u štampariji, radeći na njegovom uobličavanju.

 


U uvodniku smo, pored ostalog, naveli:

"Pokušaj okupljanja riječi, misli i drugih napora u korice ovog časopisa motivisan je potrebom da se otkriju i saopšte makar samo neke oznake našeg vremena na putu stvaralačkog osmišljavanja čovjekove borbe i truda. Tim teškim i lijepim putem, kakvi su svi putevi ljudski, uvijek se ide naprijed, u nove, neotkrivene prostore smisla.
Mnogostruka su značenja čovjekovog djela i govora, a u osnovi najvrednijih je njegovo nastojanje da život učini što bližim svojim najljepšim shvatanjima sreće i slobode. Taj smisao misaone i praktične akcije čini suštinu i ovog pokušaja..."

(Nastaviće se)

13.4.10

Časopis (3)

"Značenja"

Trebalo je napisati prijedlog (bilo je uobičajeno da se kaže "elaborat") o pokretanju časopisa mnogim institucijama i organizacijama, ali, prije svega, trebalo je za to privoljeti Druga iz Republike, kako su neki oslovljavali tu ličnost, čije je mišljenje bilo značajno za sve što se ovdje važno dešavalo. I, kada se on, nakon konsultacija u Republici, živo zainteresovao, krenulo je. Održani su mnogi sastanci, određeni izdavači, Savjet od čak 37! članova. Sjećam se istupa jednog od uvaženih, koji se čudio što će nam sad časopis kad već imamo "Oslobođenje", gdje svak može da objavi ako napiše nešto vrijedno. Znam da sam mu tada javno objašnjavao da časopisom dobijamo najjeftiniji dom kulture i sl. E, a kada je taj uvaženi drug postao uvaženi gospodin, u jednom kriznom vremenu bio je čak urednik tog časopisa. I to njegovo nerazumijevanje se u tom periodu odrazilo i na časopis. Sve je, ipak, nekako išlo, ali naziv časopisa se pojavio kao nepremostiv problem. Digla se opšta hajka. "Rukopis" ne dolazi u obzir. Svi opštinski funkcioneri su bili protiv tog prijedloga. A ja pojma nisam imao o čemu se zapravo radi. Jednoga dana telefonom me zvao čak izvjesni vrlo ugledni naučnik iz sarajevskog Instituta za jezik i književnost. Rekao mi je da ga je njegov kolega univerzitetski profesor, koji je imao bliske veze sa Dobojem, obavijestio kako ja hoću da časopis za društvena pitanja i kulturu nazovem "Rukopis", što nikako ne odgovara i što može samo biti naziv časopisa za grafologiju. Rekao sam mu da taj naziv treba čitati i shvatiti kao metaforu, jer ni mostarski "Most" nije časopis za mostogradnju, kao što se ni listovi "Telegraf" i "Telegram" ne bave pitanjima PTT saobraćaja. Ništa nije vrijedilo. Bio je kategoričan.
A onda mi je jednoga dana sve postalo mnogo jasnije. Došao je Drug i pokazao mi pismo upućeno njemu od tog, ranije pomenutog profesora, koji je imao bliske veze sa Dobojem, u kojem mu profesor piše da nikako ne dozvoli da P.S. i njegovo društvo daju časopisu naziv "Rukopis", jer je rukopis dobro poznat rod srpske srednjevjekovne književnosti. Dakle, podmeće mi se nacionalizam. I to srednjevjekovni. A, eto, u onim kasnijim turbulentnim vremenima taj profesor je bio srpski profesor srpskog jezika. Ali, tada me baš bio zabrinuo. Danima sam preturao po sjećanju i starim knjigama. U srpskoj srednjevjekovnoj književnosti našao sam biografije, hagiografije, romane, apokrife, filozofske, teološke i dogmatske spise, crkvene pjesme i kanone, ljetopise, rodoslove, hronografe... ali rukopisa nije bilo.
Drug mi je dao spisak Savjeta, Redakcije, ime odgovornog urednika... i rekao mi da izmijenim naziv i da mogu pripremati prvi broj. Objasnio mi je da ću ja sve raditi, ali da to neće biti u časopisu naznačeno iz razloga koji su i meni i njemu bili znani: nisam bio pouzdan. Još ranije sam označen kao "političko podzemlje" u vrijeme onih satiričnih večeri "Bakšiš". Pristao sam sa zadovoljstvom, jer želio sam taj časopis. Jednu od rubrika u kojoj je trebalo da se objavljuju originalni književni tekstovi, a koju sam bio naslovio "Značenja", preimenovao sam u "Rukopisi", a časopis je dobio, ipak, pristojno ime: "Značenja".
(A nastavak je, vjerujem, sutra)  

12.4.10

Časopis (2)

Odluka je pala: časopis!


 Trebalo je, dakle, otvoriti mogućnosti povezivanja duhovnih vrijednosti ovog i znatno širih prostora i kroz tu komunikaciju stvoriti uslove njihovog realnijeg verifikovanja u vremenu. Izaći duhom iz provincije. Pala mi je na pamet ideja: časopis! Kultura mi je bila u prvom planu, ali radi neophodne podrške i finansiranja društvena pitanja se nisu mogla zaobići. Dakle, časopis za društena pitanja i kulturu. U Bosni i Hercegovini sa tako formulisanim predmetom izlazio je još samo jedan časopis - mostarski "Most".

Dobojski časopis imao bi širok duhovni prostor, koji se geografski prostirao od Save do Sarajeva, uključujući tuzlansku i okolne regije. Pa, premda duhovne vrijednosti ne poznaju regionalne i slične granice, dobojski časopis imao bi značajne pretpostavke i u tom smislu.

Odluka je pala! Ali samo u mojoj želji. Znao sam da će put biti mukotrpan, ali i sve ostalo je išlo tako, ali je išlo. Sjetio sam se i napada na Aprilski kulturni mozaik. Jedna primjedba je bila da mi tim nazivom želimo da kažemo da je u našoj sredini samo to kulturno, a sve ostalo što drugi rade - nekulturno. Ipak, nisam očekivao da će i naziv časopisa pobuditi čitavu lavinu napada. A desilo se upravo tako. Mislio sam da bi mu lijepo stajao naziv "Rukopis". Neka u opštim velikim kulturnim tokovima taj časopis bude naš autentični, prepoznatljiv rukopis, naš način, naš stil. Tu mogućnost provjeravao sam i u stvarnosti. Išao sam od kioska do kioska i pitao da li je stigao "Rukopis". "Jeste li dobili posljednji broj časopisa "Rukopis"?" Zvučalo je stvarno. A kad sam jednom dobio odgovor: "Nismo još", to još mi je dalo još više nade, bio sam skoro siguran da će ga jednoga dana dobiti.

(Nastaviće se uskoro)

11.4.10

Časopis (1)

Traženje novih sadržaja

Isticale su posljednje godine sedme decenije onog vijeka, a mi smo se još bavili kulturom u ovim našim krajevima. Iza nas je već bio Aprilski kulturni mozaik, manifestacija oko koje smo okupljali mnoge kreatore i istraživače duha, simfonijske orkestre, horove, slikare i vajare, glumce, književnike... Bile su to , zaista, svečanosti duha. U "Oslobođenju" je tada V. Čubelić, koji se u Doboju zatekao drugim povodom upravo na dan otvaranja Mozaika 1974, godine, pisao:

"Dok muzika plovi poput vremeplova, dok poezija otvara naša srca jedno prema drugom, dok hici kuršuma razlijevaju drevnu patnju na naša platna, mi u Doboju smo jedna zvijezda, jedna generacija, jedno kucanje srca. Jedan veliki nezaboravni doživljaj u prekrasnoj atmosferi dobojskog kulturnog mozaika."

Već smo imali Umjetničku galeriju, izdavačku djelatnost Književnog kluba, koja je imala već izvjesnu reputaciju, uspješno Amatersko pozorište, tribinu "Teatar" Radničkog univerziteta, bogato iskustvo Satirične Scene Radnog Naroda (SSRN) i... Nije nam namjera da nabrajamo sve što je bilo značajno u dobojskoj kulturi. Ali trebalo je osmisliti neke nove sadržaje, koji bi objedinili kulturne napore (posebno u suprotstavljanju šundu, kiču i improvizacijama) i trasirali puteve novih duhovnih kretanja. 

(Nastavak, naravno, slijedi)

6.4.10

Povratak poeziji, 9

SJEĆAJUĆI SE


Uvijek novim svitanjima
i noćima nepoznatim
nosio sam glad
punu suza
i hladnoću
punu jeza
vjerujući u trenutak što će doći

al da nije to tren ovaj
tren neznanja
ovaj ovaj ili ovaj
ili mi je već prošao
nekad negdje
i zauvijek

Gladi su me ostavile
i hladnoće
ostala je samo jeza sa suzama