NOVA GODINA

Sve što nas raduje i sve što nas rastužuje prekriće snjegovi koje pamtimo.
ŽELIM VAM LIJEPE USPOMENE I IZ 2O16.

Božidar Stanišić

GLAS KOJI SE IZDVAJA

Erri De Luca, 19. oktobar 2015.

Pred Sudom u Torinu, dana istaknutog u naslovu ovog ‘pisma iz Italije’, pisac Eri De Luka (Erri De Luca) je oslobođen optužbe za podsticanje na čin sabotaže. Razlog optužbe dvaju tužilaca bio je fragment iz intervjua koji je  De Luka prije dvije i pol godine dao za italijanski ‘L’Huffington Post’. Tom prilikom, pisac znan i po svom dugogodišnjem društvenom, antimilitarističkom i humanitarnom angažmanu,  izjavio je da izgradnja brze pruge kroz Val di Suzu, na trasi Torino-Lion, štetna je u svakom pogledu – od ambijentalnog i zdravstvenog do finansijskog.

‘Slučaj De Luka’ u tom periodu izazivao je mnogo više reakcija protivnih optužbi – bez ikakve sumnje za verbalni delikt, otud za ograničenje slobode govora - u inostranstvu, posebno u Francuskoj, negoli u Italiji. (Autoru ovog pisma to je razumljivo: De Luka ne pripada niti jednom od klanova artista snobova i univerzitetskih mandarina u ovoj zemlji.)

Prije ulaska u sudnicu i saznanja o oslobađanju od optužbe, 19. oktobra 2015, De Luka je objavio svoju izjavu, koju sam preveo u nadi da će njen historijski značaj biti zanimljiv barem ponekom  u zemlji mog porijekla ili, kako se to pokatkad veli, u ‘Regiji’. Istu sam bio ponudio brojnim redakcijama  dnevnika i revija u toj istoj ‘Regiji’, ali nisam primio niti jedan redak u odgovor. Vjerovatno je problem bio u razumijevanju jednog pogleda na Istoriju u Pokretu, a ne u jeziku. Kojeg, znamo, nema bez mišljenja.  

Ipak, bolje će biti da objasnim razlog upotrebe atributa ‘historijski’.  De Luka je intelektualac svjestan težine aktuelnih koraka liberizma u svom pohodu protiv svih opštih društvenih vrijednosti i svega što može biti na dobro svima u jednom društvu. Glas koji se izdvaja iz mase kupljenih umova i duša ipak zaslužuje neki adekvatan atribut?

Istina, od onog datuma u naslovu ovog pisma, pa do dana u kojem je objavljen ovaj prevod De Lukine izjave,  Istorije je proizvedeno koliko nismo ni zamišljali (i ne samo između Pariza, Damaska i Bagdada). Ako nekom, ponavljam, ova izjava ipak bude nešto značila, to će mi donijeti zračak radosti.

                                                Božidar Stanišić   

       

IZJAVA ERIJA DE LUKE, 19. oktobar 2015.

Nalazio bih se u ovoj sudnici i da ja nisam pisac optužen za podstrek. I izvan mog zanemarljivog slučaja, smatram da osporavana optužba je eksperiment, pokušaj ućutkavanja suprotnog mišljenja. Zato smatram da je ova sudnica predstraža neposredne sadašnjosti naše zemlje. Pisac sam, to je moje zanimanje, i smatram da sam oštećena strana u svakom pokušaju cenzure. Optužen sam na osnovu jednog člana Krivičnog zakonika koji potiče iz godine 1930. i tog perioda italijanske istorije. Smatram da je taj član prevaziđen kasnijom redakcijom Ustava Republike Italije. Nalazim se u ovoj sudnici da bih saznao je li tekst Ustava još uvijek važeći i preovlađujući ili će glavna optužba moći da suspenduje i obesnaži ustavni član 21.

Nisam dozvolio mojim braniocima da podnesu zahtjev protiv neustavnosti glavne optužbe. Ako bi takav zahtjev bio prihvaćen, zaustavio bi ovaj proces i premjestio akta u prostorije Ustavnog suda koji ima pune ruke posla i ko zna kada bi se izjasnio. Ako bi taj zatjev bio prihvaćen, preskočio bi ovu sudnicu i oduzeo bi nam dragocjeno vrijeme. Vjerujem da se o ustavnosti treba odlučivati i da istu treba braniti na javnim mjestima kao što je ovo, isto tako u komesarijatu, školskoj učionici, zatvoru, na radnom mjestu i na granicama preko kojih prelaze podnosioci zahtjeva za azil. To što je ustavno mjeri se u prizemlju jednog društva.

Neprimjenjive su u mom slučaju uopštene olakšavajuće okolnosti ako je krivično djelo to što sam rekao – to sam ponovio i nastaviću da to ponavljam.

Optužen sam jer sam upotrijebio glagol ‘sabotirati’. Smatram da je uzvišen i demokratski. Uzvišen je jer su ga izgovarale odvažne ličnosti poput Gandija i Mandele, sa velikim političkim rezultatima. Demokratski je zato što pripada radničkom pokretu i njegovoj borbi od samog početka. Tako, naprimjer, jedan štrajk sabotira proizvodnju. Branim legitimnu upotrebu glagola ‘sabotirati’ u njegovom najefikasnijem i najširem značenju. Spreman sam da pretrpim osudu za njegovu upotrebu, ali ne i da cenzurišem ili redukujem italijanski jezik. ”Za to su potrebne makaze za lim” : za šta? Sa makazama za lim u sabotažu jednog kolosalnog poduhvata jer je štetan? U mom telefonskom razgovoru nema drugih opasnih predmeta iz gvožđare? Dakle, optužuje se verbalna podrška jednoj simboličnoj akciji? Ne želim da uđem u prostor kompetencija mojih branilaca. Potvrđujući moje ubjeđenje da samoproglašena brza željeznička linija u Val di Suzi treba biti spriječena, zabranjena, ometana, dakle sabotirana u ime odbrane zdravlja, teritorije, vazduha i vode jedne ugrožene zajednice, završavam moju izjavu. Da sam se izrazio protivljenjem, jesam, a sad čekam da saznam je li to krivično djelo...

Poezija

Pavle Stanišić:

Urušavanje

Ne treba da misliš a nemaš ni o čemu

ni da tuguješ ni da se raduješ

ni da se na dušu pozivaš

duša ti je pretrpana

ti si baza podataka

Govorili su da si umjetničko djelo

čija ljepota obasjana umom

i ljepotom zrači

A ti – baza podataka

o kojima ništa ne znaš

ni šta znače

čemu služe

ko ih skuplja

Pjevale su rijeke šume i livade

da su tvoji prijatelji

U tebi ih više nema

Ti si baza podataka

u kojoj nema mjesta za snove

ni korake koji blude samoćama

ni oblake s kojima si tugovao

Smisao si otkrivao

u iskrama svih pogleda

koji su te doticali

Nema nada ni pogleda

nema smisla

Ti si jedna zapuštena baza otpadaka

Budi strpljiv

vratiće se snovi koji su te napustili

nade koje su te ostavile

dok te nađu spasioci

Još ih nema na vidiku

al se čuju u daljini

 

Pavle Stanišić - ZABORAV

Pavle Stanišić - Popis imovine

Pavle Stanišić - Smrti jednog Miroslava

Pavle Stanišić - VOZOVI

Pavle Stanišić - Pjesnik

Pavle Stanišić - Šifra

Pavle Stanišić - Strah

Atif Kujundžić

U Lukavcu je, čitamo, umro Atif Kujundžić, književnik i publicista. Sjećajući se nekadašnjeg pjesnika, koji je osamdesetih godina prošlog vijeka redovno i bogato sarađivao sa dobojskim časopisom "Značenja" i Književnim klubom "Ivo Andrić", donosimo jednu njegovu pjesmu iz tog vremena.

Atif Kujundžić

PRIJATELJU

to ćutanje je prazan grob
u koji kiša spira blato
to sahranjujemo svoju dob
ispod patine čisto zlato

to su sad bivše nestale slike
kojim vijuga uma cesta
nikada više takve prilike
sa nama za nas svega nesta

ovo je sasvim ista staza
svi je poznaju svi će proći
posljednji dani poznog ljeta

još jesen čeka kao oaza
poslije mora zima doći
sa injem smrti ko ukleta

(Iz zbirke "Zora put nastavlja", Književni klub "Ivo Andrić", Doboj, 1983)

Pavle Stanišić - U biblijskoj priči

Pavle Stanišić - OBLACI MIHAILA JURJEVIČA

Jasmin Mehičić

U ovom tužnom vremenu osiromašenog duha, prepunom plagijata i niskih pobuda, do mene je stigla jedna pjesma, koja upravo o tome svjedoči. Autor je onaj nekadašnji pisac sjajne zbirke pjesama „Crna tipka“, objavljene u izdanju Književnog kluba „Ivo Andrić“.

BESPOMOĆNOST

Sve je počelo

onog momenta

kad smo misli

sklonili

van domašaja djece

Ove godine

lastavicae nisu došle

UZALUD MIJENJAM KANALE

Gnječim

tastaturu

Svuda

ista slika

priča

Tresu se tresu

prozorska okna

Pucaju

bubne opne

i jedni na druge

UZALUD MIJENJAM KANALE

Repetiraju

Zatvrači

Ljudi su

U zadnjem

Položaju

Izgubljeno

izbezumljeno

škrguću

Naprasno

Naprazno

zubima

UZALUD MIJENJAM KANALE

Prije

vremena

ispucan

šaržer

A NEPRIJATELJ?

Odmah tu

iza ugla

vreba

u glavi!

UZALUD MIJENJAM KANALE

Puščana zrna

ovaljuju zid

i traže traže

svoje mjesto

među ljudima

I dalje gnječim

 Tastaturu

Punim baterije

jer...

UZALUD MIJENJAM KANALE

Političari

sumanuto

grozničavo

traže izgovore

Artiljerija tuče

isturene položaje

Duž svih linija

razgraničenja

vadi se

vruć krompir

UZALUD MIJENJAM KANALE

A mušice

ko mušice

stalno nalaze

opravdanja

za promašaje

Laserom po zidu šaraju

Ispod šljema

pronalaze čeonu kost

ko da je tok sada

više uopšte važno

UZALUD MIJENJAM KANALE

Sve je manje

ljjudi

kojima

 vjerujem

Kroz ključaonicu

i dalje

proviruju

uplašena

uplakana

djeca

I ove godine

lastavice nisu došle

UZALUD MIJENJAM KANALE

Jasmin Mehičić

Dragi Jasmine, velika je tvoja bespomoćnost. Mislim stvarno na pjesmu koju si tako naslovio, ali, istina, ne samo na nju. Jer, tvoji stihovi su izvrsni, vrlo originalan i moderan pjesnički govor, ali... Šta to vrijedi kad smo svu pamet sklonili od nenadležnih, a nadležnima i ne treba. Prave misli se odvoze na reciklažu. Mjesta za parkiranje za njih nigdje nema. Ti, ipak, piši. Ništa čovjek ne zna. Jednoga dana kad nam se pamet vrati, za njih će biti mjesta i u glavama, koje sad prazne osmijehnute plove mutnim vodama.