22.1.12

Poezija, 42

Modna pista

Nisam siguran da sam po volji ovom sunčanom danu
misli mi pune osiromašenog uranijuma
kojim su me zasipali po prirodnim ljepotama
slobodi izražavanja i pamćenja
što mi otežava hod po mukama
dok čekam praskozorja
zaslužena tugom i odricanjem
od sebe i nada dalekih

Gleda me s visine
kako sitan neugledan gmižem obalama
uzburkanog vremena
koje prijeti da će me odvući na dno
gdje ću da istrunem
zajedno sa ostalim zanosnim utopijama

Gleda me kao jedini predmet svog interesovanja
i odlazeći bezobzirno mi pokazuje
začarani krug

Ako ga usput kiša rasplače
na rastanku će se začuti starinska pjesma
po strogim etičkim i metričkim pravilima
a ja ću ostati da i dalje gmižem
po krvavoj modnoj pisti
koju smo od života napravili

                                           ("Teutino blago")

14.1.12

Pavle Stanišić: O tome se radi



Pošto se ovi stihovi često obnavljaju na facebooku, gdje neki tvrde da bi se mogli i svakodnevno iščitavati, obnavljamo   i ovdje ovu obradu AB (Alekse Blagojevića)

7.1.12

Poezija, 41

U prošlom postu pozvali smo čitaoce na slovensku on-line reviju Locutio, gdje je objavljen ciklus pjesama Ponornice. Pošto veći broj pjesama na jednom mjestu izgleda pretežak, odlučili smo da skrenemo pažnju na jednu od tu objavljenih pjesama, koja na blogu nije ranije objavljivana, a čini nam se značajnom i zanimljivom.

Kraj svijeta

U mojoj glavi-domovini
tajnoj kovnici lažnog novca i bižuterije
lijepom zavičaju mnogih odnekug izbjeglih misli
snova i drugih mikroorganizama
i svega što bježi ispred
katastrofalnih svitanja
poplava zemljotresa
erupcija tajnih vulkana
ljubavnih i rodoljubivih
pobuna ratova nesvjestica
nesanica

Glava moja otadžbina
prostrani osunčani predjeli
koje sam dugo strpljivo za izbjegle nade
i razbuđene snove
skupljao po nevremenu
beznađu i bolu
sama
osmijehnuta na kraju svijeta

Locutio

Ponornice. Dakle,