Crkvice
Evo, nakon dužeg vremena riješih da malo obnovim ovu rubriku, premda mi sjećanja blijede, a i više sam zainteresovan za one događaje koje nisam ni upamtio, a koji su se zbili. Ipak, sada nije riječ o zbivanjima nego o mjestima, koja na izvjestan način nosimo sa sobom. Već sam u jednom biografikonu pomenuo da sam na ovaj svijet stigao u neobičnom mjestu koje se zove Crkvice, gdje je najviše atmosferskih padavina u Evropi. Tako se mjesto zove od davnina, premda u njemu nema ni crkve ni crkvice, a ni drugih kuća. Istina, mora da se tu negdje neka skrila pošto sam jednom u nekim novinama čitao kako su Crkvice mjesto sa jednim stanovnikom. Bilo je to poodavno, pa ne vjerujem da je još tamo. Mjesto je gotovo sasvim uz more, a na nadmorskoj visini od 1000 metara, na visokoj planini Orjen, koja okružuje bokokotorski zaliv sa jedne strane, dok ga sa druge obuhvata Lovćen.
Prije 2. svjetskog rata u tom mjestu je bio veliki vojni logor obalske straže vojske Kraljevine Jugoslavije, pa su Crkvice morale imati poštu i, naravno, telegraf, a obe te institucije predstavljao je moj otac, pa smo u pošti i stanovali. Ispred spomenika ustanicima iz autrougarskog vremena, koji se tu nalazi, vide se ostaci temelja zgrade u kojoj je bila pošta. Tu su i danas ostaci mnogih objekata - kasarne, pekare, hipodroma, restorana... Za vrijeme rata svaki objekat je pogođen granatama sa mora, ali i s kopna i sa neba, a kasnije mislim da ni jedan nije obnovljen.
Mislim da sada do Crkvica ima i boljih asfaltnih puteva iz više pravaca, ali nekada se tu stizalo planinskim makadamom i zmijolikim serpentinama. Evo nekih snimaka sa Google Earth-a (gotovo svi snimci su mi iz tog
programa) tih puteva koji i danas postoje.
Tako se stizalo do nekadašnjih kasarni i restorana, a sada do - ruševina.
To su, eto, te Crkvice, do kojih se stizalo mukotrpno, ali stizalo se i do vrhova Orjena, sa kojih se čak mogla po odgovarajućem vremenu vidjeti i italijanska obala.
A ko zna šta su vidjeli ovi mladi ljudi sa 1893 metra iznad mora. Možda upravo ovo: Risan.
I možda je upravo ovaj pogled na čudesni zaliv sa orjenskih vrleti uticao i na moj život - da baš tu provedem desetak njegovih prvih godina.
Nema komentara:
Objavi komentar