22.1.12

Poezija, 42

Modna pista

Nisam siguran da sam po volji ovom sunčanom danu
misli mi pune osiromašenog uranijuma
kojim su me zasipali po prirodnim ljepotama
slobodi izražavanja i pamćenja
što mi otežava hod po mukama
dok čekam praskozorja
zaslužena tugom i odricanjem
od sebe i nada dalekih

Gleda me s visine
kako sitan neugledan gmižem obalama
uzburkanog vremena
koje prijeti da će me odvući na dno
gdje ću da istrunem
zajedno sa ostalim zanosnim utopijama

Gleda me kao jedini predmet svog interesovanja
i odlazeći bezobzirno mi pokazuje
začarani krug

Ako ga usput kiša rasplače
na rastanku će se začuti starinska pjesma
po strogim etičkim i metričkim pravilima
a ja ću ostati da i dalje gmižem
po krvavoj modnoj pisti
koju smo od života napravili

                                           ("Teutino blago")

2 komentara:

  1. Slusajuci i citajuci Vasu poeziju, a i bloggove, osjecam kako umno rastem, a u sustini sam toliko mali,nevidljiv, da Vam se divim i do Boga zelim zivot bar 100 godina dug.
    Osobe Vasih kvaliteta su razlog da se jos uvijek moze naici na prave osobe u svijetu, ali samo ako su iste na izvjestan nacin dotakle Vase duse. Eto, ja samo namirisah puteve kojim ste Vi prosli i osjacam se neuporedivo bogatijim u dusi i postojanju.
    S ogromnim postovanjem Vas pozdravljam!!!
    Chuck Despotovic as Ruzmarin Citrus...

    OdgovoriIzbriši
  2. Ma, bitno je da se razumijemo. Ipak, hvala na lijepim riječima, premda nisam sasvim siguran da ih zaslužujem.

    OdgovoriIzbriši