Kakav vijek
Prosto ne mogu da vjerujem
da je baš takav
bio čitav vijek
Mislio sam da je to vrijeme ovuda davno prošlo
i tek mu poneka riječ ili misao
ponegdje zastala usamljena
da sam u vremenu sasvim drugih metafora i značenja
činilo se da vrijeme radi na baterije najjeftinije
koje pokreću i kazaljke sata
dok se na ekranu nije objavio čovjek
U jednoj ruci držao je odsječenu glavu
nekog valjda drugog čovjeka
a u drugoj sjekač glava krvavoga sjaja
I osmijehnula mi se glava tog čovjeka
smijeh se prenio i na onu koju je držao u ruci
U trenutku sam shvatio da su to dvije
potpuno potpuno iste glave
da je to u stvari jedna glava – moja
za koju sam mislio da me i dalje čeka iza nekog oblaka
jer ovdje više nije bilo mjesta za snove
što joj nisam povjerovao
pošto sam se još nadao u drukčije vrijeme
A ostao je vijek
veliko groblje
na spomenicima - kletve
Koliko god mi bježali od naše svakodnevice ona će nas uvijek sustizatii onakva kakva jeste, priznali mi to ili ne... Što se duže krijemo iza lažnog optimizma ne čineći ništa kako bi,bar unekoliko, promijenili tok stvari, teži će nam pasti dan u kojem, više, nećemo imati kud...
OdgovoriIzbrišiMene, evo, sustiže, a odavno nemam kud. Osim, naravno, u poeziju!
OdgovoriIzbriši