10.3.14

Maja Petrović



 Žubor misli





I do mene, evo, stiže iz neke zemlje, ko zna koje, „Indijski vrt“ Maje Petrović, obrađen u vidu knjige u „Art print-u“ iz Banjaluke, iscvjetao na neobičnom našem jeziku mislima vječnim i svagdašnjim. Pored raskošnih cvjetova, pun je i trnja, trnova ljubavi, žalosti, života, koji  Maju više bole nego smrt. Tako nam javlja pjesnikinja Maja iz svijeta koji sanja, kao i ona, na mnogim jezicima. Vjerujemo joj. A ona vjeruje svom ne samo životnom nego i pjesničkom iskustvu.

Otkud ovaj žubor misli i riječi? Pjesnikinja ga je osjećala i zapisivala njemačkim riječima, engleskim, arapskim, perzijskim... dok joj se nije, evo, objavio onim riječima kojima joj se prvi put javio život u ovom gradu koji joj je prerastao u daleki san. Jer, snovi su stvarni. I to joj vjerujemo.

Ljepota i jednostavnost  plijene, ali neko neobično iskustvo zaprepašćuje:

Da li si znala da Duša
Ubija tijelo
Ne, uzrok nije starost niti bolest
Već sama Duša
Uvijek je tako
Nikad obrnuto“

Nećemo proricati sudbinu ni pjesnikinje ni njenog pjesničkog vrta, vraćaćemo se u taj vrt uvijek kad nam zatreba svježina žubora misli u rječima.


3 komentara:

  1. Istinski vrt za odmor duše!

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala mnogo na lijepim rijecima, obradovale su me!

    Maja

    OdgovoriIzbriši