Božidar Stanišić

GLAS KOJI SE IZDVAJA

Erri De Luca, 19. oktobar 2015.

Pred Sudom u Torinu, dana istaknutog u naslovu ovog ‘pisma iz Italije’, pisac Eri De Luka (Erri De Luca) je oslobođen optužbe za podsticanje na čin sabotaže. Razlog optužbe dvaju tužilaca bio je fragment iz intervjua koji je  De Luka prije dvije i pol godine dao za italijanski ‘L’Huffington Post’. Tom prilikom, pisac znan i po svom dugogodišnjem društvenom, antimilitarističkom i humanitarnom angažmanu,  izjavio je da izgradnja brze pruge kroz Val di Suzu, na trasi Torino-Lion, štetna je u svakom pogledu – od ambijentalnog i zdravstvenog do finansijskog.

‘Slučaj De Luka’ u tom periodu izazivao je mnogo više reakcija protivnih optužbi – bez ikakve sumnje za verbalni delikt, otud za ograničenje slobode govora - u inostranstvu, posebno u Francuskoj, negoli u Italiji. (Autoru ovog pisma to je razumljivo: De Luka ne pripada niti jednom od klanova artista snobova i univerzitetskih mandarina u ovoj zemlji.)

Prije ulaska u sudnicu i saznanja o oslobađanju od optužbe, 19. oktobra 2015, De Luka je objavio svoju izjavu, koju sam preveo u nadi da će njen historijski značaj biti zanimljiv barem ponekom  u zemlji mog porijekla ili, kako se to pokatkad veli, u ‘Regiji’. Istu sam bio ponudio brojnim redakcijama  dnevnika i revija u toj istoj ‘Regiji’, ali nisam primio niti jedan redak u odgovor. Vjerovatno je problem bio u razumijevanju jednog pogleda na Istoriju u Pokretu, a ne u jeziku. Kojeg, znamo, nema bez mišljenja.  

Ipak, bolje će biti da objasnim razlog upotrebe atributa ‘historijski’.  De Luka je intelektualac svjestan težine aktuelnih koraka liberizma u svom pohodu protiv svih opštih društvenih vrijednosti i svega što može biti na dobro svima u jednom društvu. Glas koji se izdvaja iz mase kupljenih umova i duša ipak zaslužuje neki adekvatan atribut?

Istina, od onog datuma u naslovu ovog pisma, pa do dana u kojem je objavljen ovaj prevod De Lukine izjave,  Istorije je proizvedeno koliko nismo ni zamišljali (i ne samo između Pariza, Damaska i Bagdada). Ako nekom, ponavljam, ova izjava ipak bude nešto značila, to će mi donijeti zračak radosti.

                                                Božidar Stanišić   

       

IZJAVA ERIJA DE LUKE, 19. oktobar 2015.

Nalazio bih se u ovoj sudnici i da ja nisam pisac optužen za podstrek. I izvan mog zanemarljivog slučaja, smatram da osporavana optužba je eksperiment, pokušaj ućutkavanja suprotnog mišljenja. Zato smatram da je ova sudnica predstraža neposredne sadašnjosti naše zemlje. Pisac sam, to je moje zanimanje, i smatram da sam oštećena strana u svakom pokušaju cenzure. Optužen sam na osnovu jednog člana Krivičnog zakonika koji potiče iz godine 1930. i tog perioda italijanske istorije. Smatram da je taj član prevaziđen kasnijom redakcijom Ustava Republike Italije. Nalazim se u ovoj sudnici da bih saznao je li tekst Ustava još uvijek važeći i preovlađujući ili će glavna optužba moći da suspenduje i obesnaži ustavni član 21.

Nisam dozvolio mojim braniocima da podnesu zahtjev protiv neustavnosti glavne optužbe. Ako bi takav zahtjev bio prihvaćen, zaustavio bi ovaj proces i premjestio akta u prostorije Ustavnog suda koji ima pune ruke posla i ko zna kada bi se izjasnio. Ako bi taj zatjev bio prihvaćen, preskočio bi ovu sudnicu i oduzeo bi nam dragocjeno vrijeme. Vjerujem da se o ustavnosti treba odlučivati i da istu treba braniti na javnim mjestima kao što je ovo, isto tako u komesarijatu, školskoj učionici, zatvoru, na radnom mjestu i na granicama preko kojih prelaze podnosioci zahtjeva za azil. To što je ustavno mjeri se u prizemlju jednog društva.

Neprimjenjive su u mom slučaju uopštene olakšavajuće okolnosti ako je krivično djelo to što sam rekao – to sam ponovio i nastaviću da to ponavljam.

Optužen sam jer sam upotrijebio glagol ‘sabotirati’. Smatram da je uzvišen i demokratski. Uzvišen je jer su ga izgovarale odvažne ličnosti poput Gandija i Mandele, sa velikim političkim rezultatima. Demokratski je zato što pripada radničkom pokretu i njegovoj borbi od samog početka. Tako, naprimjer, jedan štrajk sabotira proizvodnju. Branim legitimnu upotrebu glagola ‘sabotirati’ u njegovom najefikasnijem i najširem značenju. Spreman sam da pretrpim osudu za njegovu upotrebu, ali ne i da cenzurišem ili redukujem italijanski jezik. ”Za to su potrebne makaze za lim” : za šta? Sa makazama za lim u sabotažu jednog kolosalnog poduhvata jer je štetan? U mom telefonskom razgovoru nema drugih opasnih predmeta iz gvožđare? Dakle, optužuje se verbalna podrška jednoj simboličnoj akciji? Ne želim da uđem u prostor kompetencija mojih branilaca. Potvrđujući moje ubjeđenje da samoproglašena brza željeznička linija u Val di Suzi treba biti spriječena, zabranjena, ometana, dakle sabotirana u ime odbrane zdravlja, teritorije, vazduha i vode jedne ugrožene zajednice, završavam moju izjavu. Da sam se izrazio protivljenjem, jesam, a sad čekam da saznam je li to krivično djelo...