polemika

Ne šaraj po mojim zgarištima (2)

Pošto se, dakle, g. Šajinović brine da li sam se u "onim" vremenima pozivao na prošlost kao osnovu budućnosti, jer sam "pripadao generaciji koja se ponašala kao da sve počinje od njenog doba", navešću samo neke podatke.

Godine 1958. osmislio sam, organizovao i učestvovao u izvođenju večeri "Jedna suza u našoj književnosti", koja je bila posvećena Aleksi Šantiću i održana u prepunoj sali Doma kulture. Bilo je to isuviše lijepo i isuviše davno da bi se g. Š. toga sjećao. Isti je slučaj sa multimedijalnom priredbom "Isploviše iz mraka ljeta", koja je bila posvećena Jesenjinu. I to je, istina, bilo davno. Ali, čini mi se da znam na koju on prošlost i tradiciju misli, pa mu mogu pokazati Oslobođenje od 6. septembra 1975. godine, u kojem je objavljen razgovor sa mnom povodom nagrade za priču na konkursu "Ivo Andrić". Eto, tu sam citirao jedan divan monolog iz "Žitija svetog Simeona" i upravo se pozvao na aktuelizaciju tu iznesenih moralnih principa. ("Zaboravih sve ja, jadni i neblagodetni, pomiješah se sa nesmislenom stokom i upodobih sa njima, bivajući ubog dobrim djelima, a bogat strastima...").

Dakle, nije to bilo toliko "dirigovano" vrijeme, kako gospodin tvrdi i nije se pisalo "samo po diktatu", kako on smatra. Mogao je i on da se poziva na takve izvore, ali nije, njemu je bilo zabranjeno!

Istina, nije on ni ovo mogao da zna, jer, vjerovatno, nije čitao Oslobođenje. Po njemu je to bio "bilten o varošima i selima u Bosni i Hercegovini". Možda je u pravu, možda on zna nešto što ja ne znam, ali, eto, slučajno znam da su u tom "biltenu" ponešto objavljivali i Ivo Andrić i Meša Selimović, na koje se u tom svom "prikazu" poziva, a i mnogi, mnogi drugi za našu tradiciju malo značajniji od gospodina.

Ipak, ne vjerujem da nije slušao Radio-Doboj, koji je, dok sam uređivao njegov program, imao stalnu sedmičnu emisiju "Iz stare čitanke" i da ne navodim druge rubrike iz raznih novina i časopisa u kojima sam se pozivao na prošlost.

A što sam "žario i palio dobojskom kulturnom i informativnom scenom" vidi se po mnogim zgarištima, koja su iza mene ostala. Vidi se i po časopisu Značenja , kojeg sam, nakon višegodišnjih napora, odricanja i "ubjeđivanja" uspio da pokrenem 1982. godine, kako bi po njemu gospodin Šajinović mogao danas da šara.

Ne znam koji su motivi ovakvih reagovanja g. Šajinovića, ne mogu ni da pretpostavim. Ipak, volio bih da me konačno ostavi na miru, pa ga zato molim: Ne šaraj po mojim zgarištima!

(Ja mislim da će se i ovo nastaviti)