7.3.10

Povratak poeziji, 8

Jesen



Kao trula jesen
zimski pejsaž u proljeće
svijeća koja nad odrom dogorijeva
otapam se

riječ po riječ

Pazite da koja ne klizne niz vas
jer materija je neuništiva
može se desiti da se pretvorim u mrlju
na vašim svečanim uspomenama

ili na rukavu

A uzalud sam sanjao da potečem rijekom
u kojoj ćete ispirati rane tužnih duša
ostavljati poglede i začuđena lica
i tu među oblacima i nebeskim čudima hladiti noge

i lubenice

Ali ja se razlažem na riječi
na hladne kapi ali ja se pretvaram u kišu
lažnu nadu naivnog rastinja
Svijeća sam nad vlastitim uzglavljem

jesen

Nema komentara:

Objavi komentar