Osipamo se
rasipamo
kapima
riječima
suzama
dok nestajemo u ponoru
ostavljajući po njegovim obalama
čudesne tragove
i cipele van Goga
a naše ovuda rasute riječi
nastavljaju da lutaju vremenom
koje ih ne razumije
neizgovrene će opet negdje izbiti
iz dubina
a kada i ja niz ponor krenem
pogledaj
da mi tu negdje nije ostao
mobilni
("Ponornica")
Van Gog: Cipele
Nema komentara:
Objavi komentar