4.11.11

Poezija, 38

Pod prozorima

Po svunoć zvijezde udaraju o prozore
padaju rasprskavaju se i ginu
ili su to moje zaboravljene misli
riječi pogubljene
koje nikako da me stignu

a jutrom ni tragova ni ugaraka
jer ono je sigurno neko za svaki slučaj nabavio
po svom sjećanju tu gomilu uglja
pošto su zime pod prozorima
sve jače i duže

a ni lišće ono žuto pa ni ono boje moje krvi
nije opalo iz moje glave
iz koje opadaju samo riječi
koje takođe revnosno uklanjaju
plaćeni čistači svijeta
                                                             (Ponornice)

1 komentar: