27.2.12

Poezija, 44

Svirač

Svira na riječima
koje ovuda misli i vjetrovi pronose
i koje mu vječnost
između svjetlosti i tame došaptava
u akustičnoj duši
granici između neba i zemlje
nad strmim ivicama života
uz lažne labudove pjesme
radio i televiziju
skrivajući se iza prozorskog stakla
koje ga samo prividno odvaja
od kosmosa i djetinjstva
nad kojima kao suze proliva
vedra jutra i tajanstva noćna
svira na riječima svoju tišinu
ne opažajući opasne sjene
koje se sa svih strana prikradaju
njegovom snu

2 komentara:

  1. Da se tvoj Svirač, Pavle, ne odaje "skrivajući se iza prozorskog stakla koje ga samo prividno odvaja od kosmosa i djetinjstva..." kao i svojom neobazrivošću, jer ne opaža, za razliku od mene, "...opasne sjene koje se sa svih strana prikradaju njegovom snu", uobrazio bih da su ovi stihovi o meni samome...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I pored razlika, mnogi mogu da se pronađu, a to što bi i ti mogao u pjesmi sebe da prepoznaš, istinski je kompliment.

      Izbriši