Intermeco (3)

Nacionalizam

Stvoreni su, dakle, bili i formalni, pravni uslovi za nacionalno političko organizovanje. Uz to, "komunisti" su odustali od bratstva i jedinstva svih naših naroda i narodnosti. Počeli su sa propovijedanjem zajedništva. Tu smo, eto, slučajno zajedno, na istoj teritoriji, u istoj smo kući a nismo ni braća ni prijatelji. Nacionalizam! Kakva je to politika? Na čemu se zasniva? Isključivo na dominaciji jedne nacije., na suprotstavljanju drugim nacijama. U toj politici nema političkih ciljeva koji bi izražavali interes pojedinih društvenih slojeva, nema nikakve ideologije, filozofije, nema vizija zajedničke lijepe budućnosti, nema razvojnih programa, nema ideala za koje se vrijedi boriti. Jedina ideja je: najviše prava pripada plemenu kojem ja pripadam, ono je u odnosu na druga plemena superiorno u svakom pogledu - u nauci, u kulturi, u sportu, u svemu i svačemu, ostala plemena su ništavni neprijatelji. Na toj nacističkoj fikciji bilo je i najlakše okupiti i pokrenuti mase. Uz to, jedino po čemu su se narodi kod nas razlikovali bila je religija. Koje je pleme koju religiju nekad davno prihvatilo, bez obzira na razloge, koji su najčešće bili vrlo praktični - to je bilo presudno. Tako su međunacionalni odnosi dobili karakter vjerskog sukoba. Svako je, dakle, znao gdje mu je mjesto, odnosno, kojem plemenu pripada. Jedan tada već stari političar je jasno ocijenio nacionalizam kao najniži oblik društvene svijesti. 

Naravno, taj oblik društvene svijesti odgovara nekim vremenima, koja su bila odavno prošla, vremenima kada se "budila" tkzv. nacionalna svijest, kada su pokreti za nacionalno oslobođenje u Evropi bili istorijska nužnost, kada su se narodi oslobađali od vjekovnih okupatora i stvarali nove, slobodne, moderne države. A danas? Zar toliko kasnimo? Zar smo, ometeni u razvoju, još na nivou plemenskog načina života?

I, koji je osnovni motiv, pokretač u toj borbi? Pa, naravno, mržnja. Mržnja postaje zaraza, teško infektivno oboljenje. O zaraznosti te pojave već sam pisao: Premda ljubav rijetko, mržnja gotovo uvijek biva uzvraćena.

A, evo o tome i jedne Brehtove priče.

***

Bertolt Breht

NACIONALIZAM, MRŽNJA PREMA

NACIONALISTIMA



      Gospodin K. smatrao je za potrebno da živi u izvjesnoj zemlji. Govorio je: "Gladovati mogu svuda". Jednog dana prolazio je gradom koji je okupirao neprijatelj zemlje u kojoj je gospodin K. živio.  U susret mu naiđe neprijateljski oficir i natjera ga da siđe sa pločnika. Gospodin K. siđe i primijeti da je ogorčen na oficira i to ne samo na njega, nego naročito na zemlju iz koje je oficir bio i kako želi da se ona zbriše i uništi. "Zbog čega sam to učas postao nacionalista?" upita gospodin K. "Zbog toga što sam sreo jednog nacionalistu. Ali zato je potrebno da se iskorijeni glupost, jer ona zaglupljuje one koji na nju naiđu."

***

U ovim vremenima svi smo naišli na glupost. Da li nas je zaglupila? Pomislimo i o sebi! Da nismo i mi učas postali nacionalisti?