Sada smo u prilici da vam u nekoliko narednih postova ovog bloga napišemo ponešto o književniku Božidaru Stanišiću, kojeg smo pominjali u postu Pisma od 20. 3. 2009. i postu Slovenci od 25. 3. 09. Prije svega drugog, nekoliko biografskih podataka.
Božidar Stanišić se rodio 1956. godine u Visokom. Diplomirao je jugoslovensku književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a radio je kao srednjoškolski profesor srpskohrvatskog jezika u Maglaju. Od 1992. godine živi u Italiji, u Furlaniji, u mjestu Zugliano kod Udina.
Do 1992. godine sarađivao je sa mnogim jugoslovenskim književnim časopisima, bio je i redovni saradnik dobojskih "Značenja" i vrlo blizak i aktivan saradnik dobojskog Književnog kluba "Ivo Andrić".
U Italiji takođe sarađuje sa mnogim časopisima, a objavio je i knjige poezije: "Primavera a Zugliano", "Non-Poesie", "Metamorfosi di finestre" i proze: "I buchi neri di Sarajevo", "Tre racconti", "Bon voyage". Sa italijanskih originala ova djela su prevedena i na mnoge druge evropske jezike.
U narednim postovima objavićemo neke pjesme Božidara Stanišića, a sada vas pozivamo da sa sajta slovenačke on-line revije Locutio pročitate jedan njegov tekst o jednoj fus-noti u djelu Aleaksandra Hemona, koji je objavljen u mnogim italijanskim i drugim časopisima. Treba, dakle, da kliknete na:
Ne mogu se sloziti sa Fosnotom Bozidara Stanisica o Hemonu i njegovoj navodnoj falsifikaciji cinjenica u vezi s Andricem. Ne mogu prihvatiti to rigidno moralisanje kao da se radi o naucnoj studiji a ne o jednom izvrsnom romanu, o Hemonovom literarnom tumacenju i vidjenju i istorije, dogadjaja a i licnosti. Skoro svaki srednjoskolac u cijeloj evropi poznaje fakta o Staljinu koja su prilicno dosadna. Hemonovo tumacenje i fantazija o Staljinu je umjetnicka vizija i nesto sto nije u kategoriji "vec vidjeno". Zato je njegovo pisanje jedno od najmodernijih i najsmjelijih koje se ovih zadnjih godina moglo vidjeti. Skoro novi pravac u knjizevnosti koji bih slobodno nazvala Hemonizmom. Rado cu ga i sama isprobati kao novi recept za sladoled. FAUSTA
OdgovoriIzbriši