Upotreba religije
Ovi kvazijezički aspekti proširuju se i na druge duhovne prostore, pa se isti tokovi "duhovne obnove" mogu pratiti i u literaturi, slikarstvu, muzici, nauci i nekim aspektima religije. Naravno, po želji elite koja tone.
U stvari, umjesto religije ovdje bi prikladniji bio izraz - njene upotrebe ili obredne kulture. Jer, bilo bi vrlo problematično ustvrditi da je za ovo kratko vrijeme "procvata" demokratije porasla religioznost ljudi i da je porastao broj onih koji vjeruju. To što se dešava u najintimnijim predjelima čovjekove duše teško je mjerljivo sociološkim instrumentima. Svjedoci smo činjenice da je nevjerovatno poraslo javno ispoljavanje religijske pripadnosti. Počelo je sa tri prsta, a nastavljeno televizijskim prenosima lomljenja slavskih kolača, javnim polaganjem zakletve na svete knjige, postavljanjem badnjaka uz vrata stanova, poznim krštenjima i sl. I u ovoj oblasti, kao i u jeziku, u pitanju su znaci prepoznavanja, lozinke za ulazak u društvo "posvećenih". Jer, i one hrastove grane, koje su po našim stubištima ukrašavale protekle praznike, nisu polagane na vatru, u čemu je religijski i simbolički smisao ovog obreda, nego su završile u kontejnerima za smeće. One su, dakle, tamo bile postavljene samo kao znak, kao lozinka.
I ovaj oblik duhovne obnove zajednički je svim religijskim taborima na isti način kao što je to slučaj sa obnovom u oblasti jezika i govora.
"Ispiranje mozga", završeno padom jednog totalitarizma, nastavlja se i danas na način usavršen modernom tehnologijom i elektronikom, pa umjesto neophodne istinske duhovne obnove, koja bi nas približila najvišim savremenim kulturnim vrijednostima, mi smo na poznatom istorijskom putu koji završava "padom u varvarstvo". Jedina preostala nada je da nam se t0 već desilo i da je vrijeme za ustajanje.
( Banjalučke novine, 29. decembar 1998)
Nema komentara:
Objavi komentar