Poplava beskrupulozne imitacije svjedoči o dubini duhovne krize, kroz koju, evo, dugo i tragično prolazimo, a aktuelni društveni tokovi, čak i oni koji se očekuju i već naslućuju, veoma pogoduju širenju zaraze.
Isuviše udaljeni od zahtjeva i posljedica savremene tehnološke revolucije još dugo nećemo ni moći ni htjeti prikriti svoju inferiornost, pozivajući se nevješto na vrijednosti iz prošlosti, još dugo ćemo se inatiti sa zahtjevima novog doba: "I pored svega, ja volim njega..." Pa, šta mi možeš?!
Finskom pjesniku Haviku učinilo se da je istorijski razvoj spor: "Ponekad ni čitav vijek / nije dovoljan da nas vrati pedeset godina unazad". Pjesnik nije ni slutio mogućnost tako užasnog vraćanja u tako daleku prošlost kako smo mi to brzo i uspješno izveli. Sasvim je izvjesno da smo bili pripremljeni za tako dalek put, pored ostalog, i "novokomponovanom" "narodnom" muzikom i s njom smo i krenuli na veselo putovanje. Vraćanje je bilo toliko uspješno da smo u kritičnim trenucima potegli čak i za preostalim instrumenitima iz riznice naše duhovne prošlosti i izvukli gusle.
I sada nije više samo sporno kako ovom muzikom uspostaviti komunikaciju sa modernim svijetom nego i kako uspostaviti komunikaciju sa sobom, kako se vratiti tamo odakle smo krenuli, kako ponovo prepoznati pjesmu svoje mladosti. A bez te komunikacije i sa ovom društvenom sviješću teško ćemo napraviti korak prema razvijenom duštvu, prema novom vijeku, na čijem pragu već stojimo.
(Banjalučke novine, 29. decembar 1998)
Nema komentara:
Objavi komentar